Zbog smeća na njemačkom sudu završili Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Albanci: “Ma nisam ja, komšija je”

Stanari jedne zgrade u Bavarskoj – Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Albanci, Turci i jedna starija Njemica – do juče su živjeli u savršenom miru.

Iako dolaze iz različitih krajeva Balkana, svako sa svojim običajima, jezicima i navikama, slagali su se bolje nego što bi iko očekivao. Sve dok ih nedavno nije zadesila kazna od 2.500 eura zbog pogrešno razvrstanog smeća.

Jedna plastična flaša, bačena u pogrešnu kantu, bila je dovoljna da u zgradi nastane pravi haos i napravi sastanke koji su ličili na “sjednice Ujedinjenih nacija”, kako je to duhovito opisao Bošnjak, koji je, kao učesnik neobičnog događaja, sve podijelio na Facebook stranici “Balkanci u Njemačkoj”.

“Živim u zgradi u Bavarskoj u kojoj ima svega – od Bošnjaka i Srba, do Turaka, Hrvata, Albanaca i jedne nane iz njemačke koja zna da kaže “dobar dan” i “rakija”. Sve bi bilo idealno da nismo dobili kaznu od 2.500 eura zbog pogrešnog razdvajanja smeća. Da, dobro čitate”, dvije i po hiljade, jer je neko ubacio plastičnu bocu u kantu za bio otpad. I sad, naravno, niko nije kriv.

Sastanak stanara ličio je na sjednicu Ujedinjenih nacija. Svako priča na svom jeziku, svi se slažu da je sistem nepravedan, ali niko ne zna gdje ide tegla od ajvara. Jedan Turčin tvrdi da je plastika isto što i papir “ako je tanka”, jedan naš čovjek kaže da “smeće nema naciju”, a komšija iz Srbije objašnjava kako je sve to “njihova taktika da nas oderu”. Gazda zgrade donio je papir sa objašnjenjem boja kanti – Gelb, Braun, Blau – ali smo to svi shvatili kao kviz.

Onda je stiglo pismo od suda. U njemu piše da će se održati ročište jer niko nije htio da plati kaznu. U trenutku sam osjetio onu poznatu balkansku paniku: “Ma nisam ja, nego komšija na drugom spratu”. A komšija sa trećeg odmah kaže: “To su sigurno ovi novi iz Bosne, oni još ne znaju sistem”. A ja sjedim i gledam u onu kantu, kao da ću u njoj naći odgovor na pitanje života.

Najgore je što niko ne zna ko je ubacio šta. Svi se zaklinju u djecu, u grah, u Allaha, da nisu oni. Jedan Hrvat je čak iznio dokaz – sliku svoje kese sa ispravno razvrstanim smećem, kao da je diplomirao ekologiju. Turčin predlaže da se kazna podijeli na sve stanare, Bošnjak kaže: “Neću da plaćam tuđe plastike”, a Njemica uzdahne i kaže: ‘U Njemačkoj postoji red’ – a mi svi u glas: “Znaaamo!”.

Sad se svi bojimo da bacimo smeće. Ljudi drže kese u stanu po tri dana jer više ne znaju gdje šta ide. Ja sam sinoć pola sata gledao u praznu čašu od jogurta i guglao: “Da li čaša od jogurta ide u žutu ili plavu kantu ako ima poklopac od aluminijuma?”. Nikada nisam osjećao toliku egzistencijalnu krizu zbog plastike.

Sutra idemo na sud i, iskreno, ne znam šta da kažem. Ako pitaju ko je bacio pogrešno smeće, vjerovatno ćemo svi reći: “Nismo sigurni, ali vjerujemo da nije niko iz naše porodice”. Neko će vjerovatno pokušati da objasni sudiji da kod nas kući sve ide u istu kantu i da nam je to “u krvi”. Ali eto – sad nam je u krvi i kazna.

I dok čekam ishod, razmišljam – možda nas ovaj sud i spasi. Možda će nam objasniti bolje nego svi plakati u zgradi gdje ide plastika, a gdje papir. A ako ništa drugo, bar ćemo naučiti da u Njemačkoj i smeće ima zakon”, napisao je on.

Objava je izazvala lavinu reakcija – ljudi su dijelili slične situacije, šalili se na račun njemačke strogoće i priznali da jedva čekaju da saznaju kako će se ova “smećarska saga” završiti.

A jedan Bošnjak je duhovito prokomentarisao, slikovito opisujući tužnu, ali nažalost čestu sliku sa Balkana: “I kod nas se smeće strogo razvrstava – plastika ide u šumu, a stare gume i kućanski aparati u rijeku.”