Zašto su studenti, profesori i ANURS nijemi na stanje u RS
Ako je suditi prema reakcijama i akcijama studenata, profesora i akademika u Republici Srpskoj, ovdje je doslovno Švajcarska!
Propadanje svih javnih preduzeća u Srpskoj, od „Šuma“, Elektroprivrede“ ili „Željeznica RS“, gubici stotina miliona KM u sumnjivim arbitražama s kontroverznim ruskim tajkunima ili slovenačkim firmama, kod ovdašnje akademske zajednice nije zavrijedilo ni riječi.
Konstantno survavanje ugleda javnih univerziteta u Republici Srpskoj, čije diplome i titule u svijetu, otprilike, imaju isti status kao one prikupljene u Bangladešu ili Madagaskaru, takođe, nije predstavljalo opravdan povod da akademska zajednica digne svoj glas i pobuni se protiv stanja u društvu.
Ruku na srce, jedan dio studenata u Banjaluci 1. novembra solidarisao se sa svojim kolegama u Srbiji povodom protesta koji je organizovan na godišnjicu pada nadstrešnice u Novom Sadu.
Međutim, ti isti studenti nijednom rječju nisu ukazali na aktuelne probleme u domaćem društvu, na žestoku političku krizu koja potresa domaće institucije, na nedavne odluke Narodne skupštine Republike Srpske kojima su poništeni svi prethodno usvojeni zakoni i odluke, na spekulacije da je aktuelna vlast u Srpskoj, zarad pojedinačnih interesa, skidanja američkih sankcija i ličnih privilegija, pristala na sve ono protiv čega se, navodno, godinama energično bori.
Ono što je zanimljivo jeste to da je SDS, kao najveća opoziciona stranka u Republici Srpskoj, nedavno kandidovala univerzitetskog profesora Branka Blanušu za novog predsjednika Srpske na prijevremenim izborima, zakazanim za 23. novembar.
Riječ je o čovjeku s najvišim naučnim referencama, bivšem dekanu Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci i autoru brojnih naučnih radova objavljenih u najeminentnijim svjetskim časopisima. Međutim, Blanušina kandidatura u akademskoj zajednici takođe je izazvala muk.
Zbog čega studenti, univerzitetski profesori i ANURS već godinama, ako ne i decenijama, predstavljaju nijeme posmatrače svih društveno-političkih kriza i „lomova“, te da li je moguće da domaća akademska zajednica nema mišljenje ni o jednom gorućem problemu u ovoj zemlji, pokušali smo da dobijemo odgovore od predstavnika studenata, profesora i ANURS.
Kako bilo, komentar o ovoj temi nismo uspjeli da dobijemo od predsjednika Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, Dragoljuba Mirjanića, jer nam je iz njegovog kabineta saopšteno da se nalazi na „važnim sastancima“.
Što se tiče studenata, predsjedniku Unije studenata RS, Nikoli Šobotu, bio je isključen mobilni telefon, isto kao i predsjednici Studentskog parlamenta Univerziteta u Banjaluci, Ani Sibinčić.
Penzionisani profesor Univerziteta u Banjaluci, sociolog Ivan Šijaković, za Srpskainfo kaže da nije iznenađen time što je ono što nazivamo akademskom zajednicom u Srpskoj „gluvo i nijemo“ na skoro sve što se dešava u ovdašnjem društvu.
– Studenti, profesori i ANURS pacifikovani su što se tiče kritičke misli, davanja nekih prijedloga ili primjedbi na društvene događaje i zbivanja u smislu traganja za nečim novim, alternative ili kritike postojećeg stanja. Za tako nešto nema šanse jer svi rukovodioci univerziteta, većina profesora kao i članovi ANURS daju podršku vladajućoj strukturi. Zapravo, oni tako dolaze na ta mjesta – kaže Šijaković za naš portal.
Između ostalog, on tvrdi da na čelo ANURS ili poziciju rektora javnih univerziteta u Srpskoj ne možete doći ako niste bliski s aktuelnim vlastima.
– Sjećate se primjera rektora Milana Mataruge koji je jedini, otkako je formiran Univerzitet u Banjaluci, pokušao da univerzitet bude autonoman i da gradi nauku? Vrlo brzo su ga skinuli. Ne možete biti rektor ili dekan ako vam to ne odobri vladajuća partija, odnosno jedan čovjek – Milorad Dodik – tvrdi Šijaković.
Na pitanje zbog čega studenti u Srpskoj, koji bi, po prirodi stvari, trebalo da predstavljaju najbuntovniji dio društva, takođe ćute na sve što se dešava u domaćem društveno-političkom životu, Šijaković odgovara da je i taj, najprogresivniji dio populacije, stavljen pod čvrstu političku kontrolu.
– Unutar fakulteta raspoređeno je po 20-ak studenata koji su članovi SNSD i koji motre na sve ostale studente i javljaju da li je neko iskočio iz kolosijeka. Tako je na svim fakultetima i cijelom univerzitetu. Isti slučaj je i među profesorima. Možda sam, svojevremeno, mogao da nabrojim tri ili četiri profesora na cijelom banjalučkom univerzitetu koji nisu članovi SNSD.
Ogromna većina su članovi partije i nigdje niste mogli da mrdnete i iskažete kritičko mišljenje jer bi vas odmah „dočekali“. Razvijena je mreža „stražara“ među studentima i profesorima, a ANURS je cijela na strani SNSD. Tamo se ne može ni priviriti ako niste u SNSD. To je poznato već najmanje 10 godina – zaključuje Šijaković.