Zašto nam nakon 40-te zglobovi postaju slabiji? Saznajte zbog čega glukozamin može biti rješenje
Glukozamin je prirodni aminošećer koji naše tijelo samo proizvodi i koji ima ključnu ulogu u izgradnji i održavanju hrskavice, čvrstog i elastičnog vezivnog tkiva koje oblaže krajeve kostiju u zglobovima.
Djeluje poput amortizera, omogućavajući glatko kretanje i sprječavajući bolno trenje kostiju. Hemijski gledano, on je osnovni gradivni blok za složene molekule nazvane glikozaminoglikani, koje su esencijalne za strukturu ne samo hrskavice, već i tetiva te ligamenata, prenosi Ordinacija.hr.
Njegova prisutnost ključna je za zdravlje cjelokupnog mišićno-koštanog sistema, no problem nastaje kada njegova prirodna sinteza u tijelu počne slabiti, što se tipično dešava nakon četrdesete godine života.
Pojava boli u zglobovima
Njegova uloga daleko je kompleksnija od puke izgradnje. Glukozamin je, naime, i prekursor hijaluronske kiseline, glavnog sastojka sinovijalne tečnosti koja podmazuje zglobove, smanjujući trenje i hraneći hrskavicu. Drugim riječima, bez dovoljne količine glukozamina, zglobovi gube svoju prirodnu "podmazanost".
Uz to, on pomaže hrskavici da zadrži vodu, što joj daje volumen, elastičnost i sposobnost da apsorbuje udarce koji nastaju prilikom hodanja, trčanja ili skakanja. Istraživanja su pokazala i da posjeduje blaga protuupalna svojstva, pomažući u smanjenju nivoa upalnih markera koji doprinose razgradnji kolagena i progresiji degenerativnih bolesti poput osteoartritisa.
Najčešći znak je pojava boli u zglobovima, osobito u onima koji nose najveći teret poput koljena, kukova i kičme. Bol se obično javlja tokom ili nakon fizičke aktivnosti, a s vremenom može postati hronična.
S obzirom na to da tijelo samo proizvodi glukozamin, ne postoji klasična dijagnoza "nedostatka" kao kod vitamina ili minerala. Umjesto toga, govorimo o smanjenoj proizvodnji koja se manifestuje kroz niz prepoznatljivih simptoma. Najčešći znak je pojava boli u zglobovima, osobito u onima koji nose najveći teret poput koljena, kukova i kičme.
Bol se obično javlja tokom ili nakon fizičke aktivnosti, a s vremenom može postati hronična. Drugi jasan pokazatelj je jutarnja ukočenost, osjećaj krutosti u zglobovima koji popušta tek nakon razgibavanja.
Mnogi primjećuju i zvukove "škljocanja" ili pucketanja pri pokretu, što je posljedica stanjene hrskavice i smanjene količine zglobne tečnosti. S vremenom, ovi simptomi vode do smanjene pokretljivosti i otežanog obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
U manjim količinama prisutan je u životinjskim kostima i hrskavici, zbog čega se dugo kuhana koštana supa tradicionalno smatra korisnom za zdravlje zglobova, no terapeutske doze na taj je način nemoguće unijeti.
Kada tijelo više ne proizvodi dovoljne količine, postavlja se pitanje kako ga nadoknaditi. Prirodni izvori glukozamina u hrani izuzetno su rijetki i nalaze se uglavnom u dijelovima životinja koje rijetko konzumiramo, poput ljuštura rakova, škampa i jastoga, iz kojih se najčešće i proizvode suplementi.
U manjim količinama prisutan je u životinjskim kostima i hrskavici, zbog čega se dugo kuhana koštana supa tradicionalno smatra korisnom za zdravlje zglobova, ali terapeutske doze na taj je način nemoguće unijeti. Zbog toga su dodaci prehrani postali najpouzdaniji i najefikasniji način za povećanje unosa glukozamina i pružanje podrške zglobovima koji pate.
Šta kažu istraživanja i koji oblik odabrati?
Naučna zajednica godinama proučava efekte glukozamina, a rezultati su često bili predmet rasprava. Dok neke studije pokazuju značajno smanjenje boli i usporavanje propadanja hrskavice kod osoba s umjerenim do teškim osteoartritisom, druge nisu pronašle značajnu razliku u odnosu na placebo.
Sistematski pregledi stotina istraživanja, poput onog objavljenog u časopisu Nutrients, ipak zaključuju da dokazi u velikoj mjeri podržavaju njegovu efikasnost i sigurnost, posebno kod osteoartritisa koljena. Najviše naučnih dokaza ide u prilog obliku poznatom kao glukozamin sulfat, koji se smatra najbioraspoloživijim.
Uz njega postoje i glukozamin hidrochlorid, koji je koncentrisaniji, te N-acetil glukozamin, koji se primarno vezuje uz zdravlje crijeva i mokraćnog mjehura.
Sinergija, doziranje i moguće nuspojave
Standardna preporučena dnevna doza koja se koristila u većini kliničkih studija iznosi 1500 miligrama, a može se uzeti odjednom ili podijeljeno u tri doze od 500 miligrama. Za postizanje maksimalnog učinka, glukozamin se često kombinuje s drugim materijama koje podržavaju zdravlje zglobova.
Najčešći "partner" mu je hondroitin sulfat, koji pomaže u očuvanju elastičnosti hrskavice, a preporučena doza je 1200 miligrama dnevno. Često se dodaje i MSM (metilsulfonilmetan) zbog svojih protuupalnih svojstava, kao i kolagen te vitamin C koji su ključni za sintezu vezivnog tkiva. Važno je biti strpljiv jer prvi primjetni rezultati obično nastupaju tek nakon četiri do osam sedmica redovne upotrebe.
Često se dodaje i MSM (metilsulfonilmetan) zbog svojih protuupalnih svojstava, kao i kolagen te vitamin C koji su ključni za sintezu vezivnog tkiva.
Glukozamin se općenito smatra vrlo sigurnim suplementom s rijetkim i blagim nuspojavama, koje najčešće uključuju probavne smetnje poput mučnine, žgaravice ili proljeva, a mogu se ublažiti uzimanjem suplementa uz obrok.
Ipak, potreban je oprez kod određenih grupa.
Osobe alergične na školjkaše moraju birati veganske alternative dobivene fermentacijom kukuruza. Dijabetičari bi se trebali posavjetovati s ljekarom jer glukozamin teoretski može utjecati na nivo šećera u krvi, iako studije pokazuju da je taj rizik minimalan. Također, može stupiti u interakciju s lijekovima za razrjeđivanje krvi, pa je u tom slučaju ljekarski nadzor obavezan. Zbog nedostatka istraživanja, ne preporučuje se trudnicama i dojiljama.