Zašto je Kharg zabranjen otok? Zapis CIA-e iz 1984. godine otkrivaju koliko je zapravo moćna tačka
Iransko ostrvo Kharg je toliko važno za svjetsku trgovinu naftom da je američki predjednik Donald Trump odlučio da napad izvede u petak, 13. marta, nakon što su se berze zatvorile.
Time je ostavljeno vrijeme do ponedjeljka da tržište "prodiše" i vjerovatno ne reaguje potresom koji bi svjetska ekonomija još snažnije osjetila.
Malo koralno ostrvo nalazi se oko 25 kilometara od obale Irana. Čak do 90 posto iranskog izvoza nafte prolazi kroz tamošnji terminal, koji može istovremeno da utovari 10 supertankera.
Pristup je ograničen, a ostrvo čuva Korpus islamske revolucionarne garde.
Ostrvo je postalo dominantna iranska izvozna luka iz dva razloga, piše .
Prvo, moglo je naftovodom da se poveže s glavnim naftnim poljima u jugozapadnom Iranu.
Drugo, njegov položaj u dubokoj vodi učinio ga je jednim od rijetkih mjesta na zapadnoj obali Irana koje može da primi supertankere.
Footage has now been published by President Donald J. Trump showing today’s strikes against Iranian military targets on Kharg Island in the Northern Persian Gulf, which acts as a port hub for the export of up to 90% of oil products leaving Iran. In the footage, strikes can be…
— OSINTdefender (@sentdefender)
Kharg je u fokusu kada se govori o Iranu praktično oduvijek. Deklasificiran i zapis CIA-e iz 1984. opisuje naftne instalacije na ostrvu kao "najvitalniji" dio iranskog naftnog sistema, ključan za ekonomiju zemlje i njene ratne napore protiv Iraka.
Tokom iransko-iračkog rata 1980-ih, ostrvo je više puta bilo meta napada tokom onoga što je postalo poznato kao "tankerski rat" – kada su obje strane napadale energetski izvoz.
Postrojenja bi bila oštećena, a zatim obnovljena što je brže moguće.
Kharg je među Irancima inače široko poznat kao "zabranjeno ostrvo". Iza njegovog modernog geoekonomskog značaja krije se drevna historija – od ranih ljudskih naselja starih više od 4.000 godina do okupacija raznih carstava koja su shvatala njegovu stratešku pomorsku važnost kao trgovačke stanice.
Još 1956. započeli su radovi na izgradnji rezervoara za naftu na Khargu. Tokom 1960-ih, pod šahom, ostrvo je razvijeno u naftni terminal u partnerstvu s američkom kompanijom Amoco.
Do oko 1975. postojala su tri velika naftna terminala. Imovina Amoca oduzeta je nakon Iranske revolucije 1979.
Inače, Kina je najdirektnije izložena iranskoj nafti, jer je 2025. kupila više od 80 posto iranskog izvoza – u prosjeku oko 1,38 miliona barela dnevno.
Međutim, širi rizik Hormuškog moreuza daleko prevazilazi Kinu. Azija dobija oko 60 posto svoje nafte sa Bliskog istoka, pa su Indija, Japan i Južna Koreja ranjivi čak i kada nisu glavni kupci iranske sirove nafte.
Već su zabilježeni poremećaji u isporukama za Japan i širi problemi u snabdijevanju širom Azije.
Sve najnovije informacije vezane za dešavanja na Bliskom istoku i svijetu možete pratiti na portalu Radiosarajevo.ba na linku .