Zabrinjavajući podaci: Nasilje nad ženama u porastu
Za mnoge žene, to je nevidljiv teret kojeg nose godinama, potisnute strahom, sramom i beznađem.
Krajnji oblik nasilja nad ženama predstava femicid, tj. Ubistvo žene koji je u Federaciji prepoznat kao posebno krivično djelo, dok u Republici Srpkoj još uvijek zakon ne prepoznaje femicid.
Kaže se da je žena stub porodice, nježne ruke koje nas odgajaju i podižu, ali nekada, te ruke postanu štit, a njeno tijelo meta. Žena odlazi u nevidljivi kavez nasilja sa čijim ključem se igra onaj koga voli.
“Danas poslije toliko vremena još uvijek osjećam traume, ne osjećam više strah, ne osjećam više ni gorčinu ali osjećam jednu jaku želju da kažem da cijeli svijet čuje, da se tome mora stati u kraj, a da je jedini način da se tome stane u kraj da institucije zadužene, znači mislim na one svrha, da povedu malo računa, zakoni postoje na papiru, ali se ne primjenjuju”, kaže M.J., korisnica usluga Fondacije “Lara” iz Bijeljine (žrtva nasilja).
Na zvaničnoj stranici Ministarstva porodice, omladine i sporta Republike Srpske imamo javne podatke koji bilježe da je u prvoj polovini 2025. g. MUP Republike Srpske zaprimio 483 prijave nasilja u porodici, a da je Centri za socijalni rad na republičkom nivou zabilježili 585 prijava što govori o tome da je nasilje u porastu, kažu iz Fondacije Lara.
“Što se tiče sigurne kuće Fondacije “Lara” moram da kažem da smo primjetili povećan broj korisnica tokom 2025. g. u odnosu na prošlu godinu kad smo imali 25 korisnica, a tokom 2025. g. imamo 42 korisnice koje su boravile u sigurnoj kući”, kaže Grozdana Krstić Psiholog u sigurnoj kući Fondacije “Lara”, Bijeljina.
Zašto žene ne prijavljuju odmah nasilje? Pitanje koje postavlja mnogo ljudi. Ne znaju da ženina tišina nije znak snage, već vrisak koji je guši. Žena se plaši osude, plaši se da joj neće vjerovati, a najviše se plaši šta će se desiti ako progovori.
“Te odluke da prijavite su vrlo teške. Čovjek uvijek traži, ono nada neka postoji da će biti bolje, da to nije baš tako, da treba oprostiti, da uzimate sve neke životne okolnosti, posebno kod nas, poslijeratno vrijeme, neimaštine, nezaposlenost, sve to uzimaš u obzir kao izgovor da bi oprostio nasilniku”, pojašnjava M.J.
Na nivou BiH, u prethodnih 10 godina je ubijeno preko 70 žena zbog čega je neophodno da Republika Srpska i dalje radi na usklađivanju svog zakonodavnog okvira sa međunarodnim standardima koji su prije svega propisani putem Istambulske konvencije, kaže pravna savjetnica.
“Zakonodavni okvir postojeći nije toliko loš međutim neophodna je njegova adekvatnija primjena na terenu što bi značilo da sve institucije koje su u zakonu o zaštiti od nasilja u porodici RS prepoznate kao subjekti zaštitite bi trebali da dosljednije primjenjuju zakonodavne odredbe”, kaže Slađana Milovanović, pravna savjetnica u Fondaciji “Lara”.
Postoje borbe koje se ne vode na bojnom polju, već u srcu porodičnog doma, tamo gdje treba da stanuje ljubav i gdje žene treba da se osjećaju najsigurnije. Modrica koja ne blijedi i ožiljak koji zauvijek ostane, to je porodično nasilje.
(BN)