Dok se svijet okreće novim poretcima moći i energetskim savezništvima, Srbija je potpisala sporazum kojim prepušta ključnu odluku o svojoj naftnoj budućnosti Sjedinjenim Američkim Državama. Mađarski MOL želi preuzeti Naftnu industriju Srbije (NIS) od ruskog Gazpromnefta, no konačni pečat na ovu transakciju mora staviti američka Kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAC). Zvanični Beograd je potvrdio da bez dozvole ove institucije ne može realizovati sporazum, niti raspolagati ovom kritičnom infrastrukturom, piše Logično.com.
Ministarka rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović potpisala je ugovor s kompanijom MOL, navodeći da će Srbija dobiti dodatnih pet posto vlasništva te da će rafinerija u Pančevu raditi punim kapacitetom narednu deceniju. Međutim, ovaj ugovor pravno stupa na snagu tek nakon što iz Vašingtona stigne zvanična potvrda, što ukazuje na to da obična poslovna transakcija zavisi o volji stranog ureda.
Odobrenje OFAC-a kao ključni uslov
Srbija je pristala na uslove prema kojima čeka ocjenu iz Vašingtona prije nego što preduzme korake u energetskom sektoru. Predsjednik MOL grupe Zsolt Hernádi govorio je o povjerenju i regionalnoj bezbjednosti, ali je cijeli proces trenutno u čekaonici američke administracije.
Ministarka Đedović Handanović je potvrdila da sporazum stupa na snagu isključivo uz dopuštenje OFAC-a. Odobrenje ove američke institucije nije puka formalnost, nego uslov koji u potpunosti diktira sudbinu NIS-a i definiše odnose između ruskih, mađarskih i američkih interesa u ovoj kompaniji.
Uticaj u Odboru direktora i ekonomska nezavisnost
Vlast u Beogradu ističe da je ugovor potpisan s ciljem zaštite domaćeg tržišta i bruto domaćeg proizvoda (BDP). Prema navodima ministarke, Srbija će obezbijediti veći uticaj u Odboru direktora, veći udio u vlasništvu i dugoročnu sigurnost snabdijevanja. S druge strane, kritičari upozoravaju da pregovori pod ovakvim uslovima narušavaju ekonomsku neovisnost zemlje, jer država ne može samostalno odlučivati o prodaji naftne industrije.
Dok MOL čeka odobrenje iz Vašingtona, naftna industrija nastavlja funkcionisati pod sadašnjim aranžmanima. Ovakav razvoj događaja otvara pitanja o stvarnom kapacitetu donošenja strateških odluka na političkoj karti ovog dijela Evrope, s obzirom na to da stabilnost energetskog sektora ostaje vezana za odluke stranih centara moći.
