Vojni ekspert iz Beograda: Ako Trump naredi nuklearni napad, vojska će ga izvršiti

Recimo, nadamo se da će doći naredni dan. Predsjednik Trump i želi da stvori nervozu jer nema tu doktrine, nema tu strategije, nema tu mogućnosti da prepoznate nešto što bi moglo da bude predmet racionalne analize. On je šoumen, čovjek koji je nekad bio u reality programima, čovjek politike, čovjek biznisa. Za njega ne postoje tabu teme u izjavama, nijanse diplomatije. Frustriran je očigledno zato što operacije ne teku baš kako je to bilo poželjno, jer on je bio ličnost koja je prvog dana rata, 28. februara, rekla da je cilj promijeniti vlast u Teheranu i da će, naravno, onda valjda sve ići po planu. E sad, kad je već proteklo mjesec i više, jasno je da se rat pretvorio u statistiku, da komunikeji koji dolaze od američkih zvaničnih organa prebrajaju letove, izvršeno je još aviopolijetanja, bačeno je još bombi, ali ne postoje nagovještaji suštinske promjene. Iran nema mnogo resursa za uzvraćanje na napade kojima je izložen od Amerikanaca i Izraelaca, ali koristi ono što ima na raspolaganju zato što balističke rakete i dronovi stvaraju vrlo snažnu medijsku sliku. I poljuljali su povjerenje u američku snagu i to je možda jedna vrlo ozbiljna posljedica ovog rata s kojom se mora suočiti predsjednik Trump. Sad se otvara pitanje: dobro, ako Amerika već ima toliku tehnološku premoć, brojčanu premoć, obavještajno-informacijsku, ako može da vidi šta se dešava s druge strane fronta, šta se to dešava? Zašto ne postoji jasna slika šta zapravo žele da postignu i u nekom prihvatljivom vremenskom okviru? I naravno da, poslije mnogo konfuznih izjava koje smo čuli od Trumpa prethodnih dana, da je rat u jednom momentu završen, u drugom nije, uslijedila je sada ta jedna velika prijetnja koja otvara sve mogućnosti. Bez obzira na debate Bijele kuće o primjeni nuklearnog oružja, čak ni radikalna situacija tog tipa nije u potpunosti isključena, jer Bijeloj kući su, a govorimo o političarima, ne o vojnicima, vezane ruke. Ovako rat može trajati u nedogled. Djelovati iz balističkog prostora po iranskim kapacitetima povezanima sa vojskom i sa nekim ključnim dijelovima ekonomije možete u narednim mjesecima i taj rat ćete pretvoriti u nešto nalik onom u Ukrajini, bezizlazan rat koji se vodi zbog tvrdoglavosti onoga ko ga je počeo. S druge strane, ako želite radikalnu promjenu, nuklearna bomba bi bila vrlo radikalna poruka, šta onda učiniti? Djelovati i po naftnim kapacitetima, po onome što je izvor prihoda Iranu, prilično je za Amerikance samodestruktivno, jer neka vrsta džentlmenskog pakta sa Kinom je i postignuta tako što njihovi brodovi mogu da prođu kroz Hormuz, očigledno, i u saglasnosti Amerikanaca i Iranaca, i da natankaju sirovu naftu. Isti je slučaj sa Indijom. Obezvrijediti, sada, neku vrstu prešutnog razumijevanja od istočnih sila Amerikancima bi bilo samo još dolivanje ulja na vatru, ako bi pretpostavljeni objekti djelovanja bili, recimo, naftni terminali, neki ključni kapaciteti koji sad još uvijek donose novac iranskom režimu.

Da se razumijemo, naravno, ako pomenemo nuklearno oružje to izaziva strah. Imamo samo dva presedana sa upotrebom iz 1945. godine, ali i kasnije jako mnogo nuklearnih proba koje je svijet preživio. Nuklearno oružje, ako se upotrijebi, nije kraj planete. Ustanove gdje se nalaze njihove rezerve urana mogu opravdati upotrebu nuklearnog oružja iz njihovog ugla. Imaju probojne avionske bombe serije B61 koje bi mogle da prodru do podzemnih skloništa. Možda ne mogu ući u samo sklonište, ali imate na raspolaganju nuklearno punjenje. I da na terenu koji je pust, koji je daleko, vrlo vjerovatno od civilnih naselja, prikažete silu, i to ultimativnu silu. Da, mogao bi se takav scenario zamisliti, što da ne. Svijet je postao takav. Do jučer niste mogli zamisliti da Rusija napadne Ukrajinu, pa se desilo. Pa se Evropa priprema za ratove. Amerika pokrene rat protiv Irana. Naravno, to je jedna igra u kojoj je jako teško se pozivati na doktrinalna viđenja koja drugačije pišu o upotrebi nuklearnog oružja. Niko ne kaže da bi ga upotrebio prvi, nego da je to sredstvo za odvraćanje, za uzvratni udar. Ali, sad više nema tabua i nažalost živimo u svijetu u kojem je rizik od potencijalne upotrebe nuklearnog oružja jako visok.

Iranski režim je do sada, mora se priznati, pokazao veliku dozu fatalizma. Mirili su se sa sudbinom. I prošle godine kada je u napadima Izraelaca ubijeno 30 generala, život se nastavio dalje. Eto i jedan ajatollah ode, doći će neko drugi na mjesto. Oni jesu prihvatili život u visokom riziku, što bi se reklo, ne štedeći sebe u ratu koji oni vode. Ali kad su Amerikanci u pitanju, njihova vojska, nažalost, vojska kao svaka vojska izvršava naređenja. Mnogo je oportunizma u vojsci. I možda neki razlog, ako premišljamo zašto u prošlosti u nekim vrlo opasnim krizama nije došlo do upotrebe nuklearnog oružja, bila je svijest ljudi iz vojske, ali i političara koji su imali vojnu karijeru. Jer da se razumijemo, u vrijeme Hladnog rata, sve velike sisteme koji su imali snažan potencijal na raspolaganju vodili su ljudi koji su bili učesnici rata. E sad, predsjednik Trump je učesnik šou programa. On to drugačije gleda. I kad je odlučio da disciplinuje vojsku, održao je jedan veliki oficirski zbor prošle jeseni i rekao je na početku, parafraziram: "Neka izađe ko se ne slaže sa mnom". I niko nije izašao. E tu je problem. Vojska slijedi naređenje, slijedi politiku. Mogu neki ljudi da budu protiv, mogu da procjene da bi posljedice bile negativne, ali kao što vidimo, ministar rata Pete Hegseth te ljude jako brzo smjenjuje. A pritom, nešto jako opasno i što može da bude dio obrazloženja za izuzetno angažovanje snaga u akciji borbenog traganja i spašavanja dva člana posade F-15E, a i sad za ove najnovije prijetnje, jeste direktno miješanje politike u lanac rukovođenja i komandovanja. Ranije je to bilo tabu. Politika je određivala okvir. Ali sada nije daleko od toga da možemo da pomislimo da, recimo, iz Pentagona političar kao što je Hegseth, a da ne kažemo i Trump, direktno nekoga pozovu i izdaju naredbu. Nažalost, praksa je pokazala da se uglavnom u hijerarhijskim organizacijama naredba slijedi. I zato ne postoji, vjerovatno, neka ozbiljna šansa da bi se neko suprotstavio Trumpu ako bi naredio. Naređenje slijedi izvršenje i oko toga, nažalost, nema mnogo premišljanja, nema mnogo rasprave.

Izraelski ministar ekonomije Smotrich je prije neki dan rekao da bi trebalo upotrebiti nuklearno oružje, da to nije problem. Izrael ima vrlo radikalan stav. Zainteresovani su za ovaj rat. U njega su ušli dušom i tijelom, što bi se reklo. I, naravno, da su spremni da plate cijenu i žrtve, jer i najmanja opasnost od korištenja nuklearnog oružja u perspektivi od Irana, kada bi završili razvoj tog programa, a očigledno neće, mogla bi da obezvrijedi svaku ideju o postojanju Izraela, jer kao i zaljevske zemlje, Izrael zavisi od skromnih količina pitke vode. Vi ljude možete snabdijevati hranom, možete snabdijevati strujom na ovaj ili onaj način. Ali voda, voda je problem svih problema, i zato Iran vrlo svjesno prijeti zaljevskim zemljama da će ih ostaviti bez uređaja za desalinizaciju vode. Izrael je morao prije ulaska u rat napraviti takve procjene, ali mislim da u Tel Avivu postoji spremnost da se rat nastavi i da, što se tiče izraelske vlasti, zaista upotreba nuklearnog oružja je jedna od opcija i o tome otvoreno govore.