To su koji ne viču da bi se čuli, ne vrijeđaju da bi bili smiješni i ne psuju da bi bili “narodski”. “Hajduk u Beogradu” i “Lajanje na zvezde” nisu samo filmovi oni su spomenici jednom vaspitanju, bontonu koji je bio mangupstvo samo po sebi.
Hajduk u Beogradu: Gligorije i beogradska košava: Čast prije svega
Kada je Gradimir Stojković udahnuo život Gligoriju Pecikozi Hajduku, stvorio je arhetip mladog čovjeka koji u džunglu velegrada donosi nešto što se danas rijetko sreće: čestitost.
U filmu “Hajduk u Beogradu”, sukob selo-grad i unutrašnji nemiri odrastanja rješavani su pogledom u oči, a ne pesnicom ili pogrdnom riječju.
Gligorije nas je učio da se autoritet ne ruši bezobrazlukom, već integritetom. Njegova borba za svoje mjesto pod suncem bila je tiha i dostojanstvena. Poseban ton filmu daju njegovi roditelji – otac koji, iako strog i ponekad zbunjen gradskim životom, predstavlja stub pravičnosti, i majka čija blagost umiruje svaku tinejdžersku buru. Njihov odnos prema Gligoriju podsjeća nas na vrijeme kada je roditeljska riječ bila svetinja, ne zbog straha, već zbog dubokog uzajamnog poštovanja.
Lajanje na zvezde: Filozofija ljubavi pod lipama Sremskih Karlovaca
Ako je „Hajduk“ bio lekcija iz karaktera, „Lajanje na zvezde“ je najljepša poema o mladosti ikada zabilježena na filmskoj traci. Zdravko Šotra nam je podario svet u kojem se za naklonost djevojke bori citatima, a ne uvredama, prenosi Telegraf.
Mihailo Knežević, čuveni Filozof, postao je simbol generacije koja je znala da je najjači “fajt” onaj intelektualni. Ko može zaboraviti scenu u kojoj on trči pored voza da bi devojci poklonio cvet, ili njegove briljantne dijaloge sa profesorima koji su bili prožeti poštovanjem čak i u trenucima najvećeg prkosa?
– Umni rad je fizički neizdrživ.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.