U susret katoličkom Božiću u novom izdanju “Avazovog intervjua” ugostili smo župnika župe Briješće i glavnog urednika Katoličkog tjednika. On je govorio o značaju Božića, običajima i pripremi za ovaj blagdan.
- Vremenom je Božić prerastao okvire religioznog. Iako bi mogli mnogo toga kritizirati, ono što mi je drago jeste kada se spomene Božić, veže se za nešto pozitivno, obitelj, prijateljstvo, darove, ljubav... Danas možemo vidjeti kako Mohamed Salah kiti jelku ili naš Edin Džeko. Pa su ih neki kritizirali, ja ne bih kritizirao, mislim da je to upravo izraz toga da je Božić nadišao religiozno – kazao je Vajdner.
Za Božić se katolici pripremaju kroz razdoblje koje se zove advent, a ovaj običaj vuče korjene još iz Rimskog carstva.
- Ovo bi trebalo biti razdoblje slično korizmi. Da razumiju oni koji nisu krišćani – što je kod muslimana ramazan, to je kod nas korizma. To je period kada se treba posveti sebi, vidjeti gdje su naša brda oholosti ili doline manjkavosti i da to ispravljamo. Kada promotrimo tradiciju katolika Hrvata u BiH vidjet ćemo kako je puno simbolike. Ali ako pitate ljude zašto siju pšenicu bojim se da bi vrlo malo njih to znalo kazati. A ta pšenica upravo simbolizira Isusa. Bor se kiti na Badnji dan, a ne čim nastupi decembar. Simbolika je važna – objašnjava.
Prenositi mudrost
Vajdner je okrio i neke od običaja koji se praktikuju, ali i one koji se vremenom gube.
- Na Božić ujutru, domaćin kuće iščekuje ko će mu prvi čestitati Božić i taj prvi se zove polaznik. Nekoć smo imali razglednice, pa smo onda znali zvati, a sad ni poruka nego samo sličicu pošalju. Mnogo toga je lijepoga što bi trebali vraćati. Stari ljudi, bez obzira kojoj religiji pripadaju, nisu u razdoblju čekaonice za smrt, oni imaju jako važnu ulogu, a to je da prenesu mudrost života na mlađe – objašnjava Vajdner.
U vremenu kada se sve komercijalizuje, Vajdner ističe da je Božić poruka koja izvire iz socijalne dimenzije.
- Isus se ne rađa u vilama već na periferiji. Imao sam milost pa sam više puta bio na području Palestine gdje se to dogodilo. Sam taj lokalitet dio je Zapadne obale. Kada pogledate našu Bosnu, pa mi smo bogati za taj kraj tamo. To je puka sirotinja i u toj pukoj sirotinji se Isus rađa. Sjećam se nekih scena prije rata i šala koje su se zbijale za Božić. To su bile šale koje su govorile o neposrednosti pristupa i povjerenja jednih u druge. Bojim se da je vrijeme nakon rata među ljude unijelo nepovjerenje i mislim da bi Božić trebao vraćati dimenziju neposrednosti i povjerenja – kazao je.
Iako kako kaže ljudi vjerskih zajednica ne bi trebali komentarisati dnevnu politiku, ipak kazao je načela koja trebaju vladati u politici.
- U prvom redu je nužno usvojiti Isusovo načelo – što želiš da drugi čine tebi to čini i ti meni. Ne bih htio biti patetičan i kazati da nigdje nema Bosne, ali to je tako. Bosna je kroz cijelu povijest bila takva kakvom su je drugi htjeli. Na kraju krajeva mi živimo kako su drugi htjeli, jer napravljena je takva u Dejtonu. Ne možemo ni definirati što je ta država, je li međunarodni protektorat, je li suvrena… Mi koji je volimo kažemo da jeste. Ne mogu reći da je sve lose, ali vraćamo se stalno unazad. Dejton ima iznimnu važnost. Zaustavio je rat i Bogu hvala da se dogodio, ali Dejton nije tačka, Dejton je zarez. Trebali bismo zadržati dva okvira, prvi je suverenitet BiH, a druga dimenzija je nacionalno – zbog toga se i vodio rat. Hajmo na osnovu ta dva parametra napraviti zemlju da funkcionira – kazao je Josip Vajdner.
Odrastao u Sarajevu
Vajdner je kazao kako bi volio da BiH bude uređena tako da jednog dana djeca njegovih prijatelja, jednog Hrvata i jednog Bošnjaka, kada odu gledati reprezentaciju na stadion jedan sa jedne strane drži šal, a drugi sa druge.
Kao kao neko ko je rođen, odrastao i živi u Sarajevu koje je multietnički grad prokomentarisao je i to što se dovodi u pitanje sarajevska tolerancija i raznolikost.
- Vrlo je važno razlikovati političko Sarajevo od onog Sarajeva koje mi živimo. Ja da prihvatam političko Sarajevo ja bih otišao odavde. Iako mnoge stvari nisu uredu, smatram da je Sarajevo još uvijek jedan od najvećih hrvatskih gradova. U odnosu na onih prijeratnih oko trideset tisuća danas nasi ima sedam, osam tisuća, možda čak i više. Recite mi jedan drugi grad koji je na razini multietničkoga, a koji polaže ispit sa većom ocjenom nego Sarajevo u BiH. Nije idealno, ali da smo potlačeni ja bih otišao odavde – zaključio je Vajdner.
Kompletan intervju pogledajte u videoprilogu na početku teksta.
Besplatno se pretplatite na Youtube kanal Avaz TV.