Ta riječ, ispisana kao najdublja introspekcija, suština je razmišljanja koje prožima stvaralaštvo Lordana Zafranovića, jednog od najvažnijih regionalnih filmskih autora. On smatra da istraživanje zla mora početi od lične odgovornosti i da je to jedna od najvećih neistraženih tema.
– To mi je nekako bilo najbliže mom ovom… kad istražuješ zlo treba prvo poći iz svog dvorišta. Treba prići svojoj okolini da bi mogao da razgovaraš o zlu drugih, koji prema tebi rade. Ali prvo je analiza svog vlastitog dvorišta, svog zla – ističe autor čiji je opus posvećen suočavanju s ratnim traumama.
Od Alana Kurdija do Djece Kozare
Reditelj je otkrio da je okidač za povratak temi dječije patnje, koja je kulminirala u filmu Djeca Kozare, bila stravična fotografija mrtvog dječaka izbjeglice, nasukanog na plaži. Toga se sjećate: beživotno tijelo malog Alana Kurdija koje je more izbacilo na obalu. Taj prizor se u njegovom sjećanju spojio s ličnim iskustvom njegove majke i boravka u izbjegličkom kampu El Šat tokom Drugog svjetskog rata.
– Vidio sam fotografije jednog dječaka koji je mrtav na plaži… I onda sam otišao, to je bilo prije jedno šest, sedam godina, i izvukao sam tu Djecu Kozare koji smo pisali negdje osamdesetih… rekao sam imamo i mi tu istu tragediju – rekao je autor.
Zafranovićev film nije samo istorijski dokument, već i ep o zlu, priča o brutalnom pretvaranju običnih ljudi u mučitelje. Autor naglašava da je osjećao ogromnu odgovornost prema nevinim žrtvama i djeci Kozare dok je snimao, tražeći od ekipe da “naprave nešto izuzetno da se odužimo svim tim žrtvama koje su tako nevine nastradane na brutalan način.”
Zašto je odbio da kompromisom stigne do Oskara
U borbi da umjetnost ne podlegne zaboravu, Zafranović je cijeli život odbijao kompromise. Podsjetio je na trenutak kada je njegov film Okupacija u 26 slika bio pred Oskarom, ali je od njega traženo da skrati kontroverznu scenu u autobusu.
– Danas bi moj život bio sasvim drugačiji da je taj film dobio Oskara. Ali ovo ću vam kazati: da nema kompromisa, jer kompromis nije umjetnost. Ono je tako nešto naručeno – kategoričan je reditelj, naglašavajući da je iskrenost jedini put do gledaoca. On dodaje da je film, za koji misli da je dostigao vrhunac, bio velika civilizacijska vrijednost ovih naroda, ali da je i on pao pod udarom novih društvenih tokova.
U dubokom razgovoru, filmski autor se dotakao i pada civilizacija, raspada Jugoslavije i snage ljubavi koja se bori protiv permanentnog zla.
POGLEDAJTE CIJELI RAZGOVOR O FILMU, ZLU I ISTORIJI
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.