Njihov susret u Beogradu 2019. godine nije bio samo običan trening dva teniska giganta, već emotivni povratak u dane minhenske akademije gdje je, prije više od dvije decenije, kovan čelik budućeg svjetskog vladara.
Razgovor koji su vodili, prožet anegdotama i međusobnim poštovanjem, otkrio je detalje o Novakovim počecima, ali i o specifičnom karakteru čuvenog Šjor Nika, čija je smrt bila veliki udarac za teniski svijet 22. septembra prošle godine.
Sve je počelo uz osmijeh i podsjećanje na jednu neobičnu gastronomsku naviku. Novak Đoković je, uz dječački vragolast ton, podsjetio svog mentora na čuvene špagete sa paradajz sosom.
„Čekaj, što Niko, je l’ i dalje između dva treninga jedeš špagete? Ne, napolitana nego paradajz sos.
Jeste, jeste, svaki dan.
I siječeš ih i dalje?
Svaki dan ih siječem.
Italijani u akademiji su se vrijeđali.
Zna se šta Niko jede, u 12:05 mu se donosi tanjir špageta sa paradajz sosom i on uzme i prvu stvar odmah malo izmješa i siječe. Italijan se čupa za kosu tamo jer po njihovim običajima nije nešto za sjeći.“
Iako su italijanski polaznici akademije sa nevjericom i očajem posmatrali kako Pilić siječe testeninu nožem, kršeći svako nepisano pravilo njihove kuhinje, on je ostao dosljedan sebi.
– Šta ću ja da vrtim – odgovorio je u svom stilu.
Dok su razmjenjivali udarce, Pilić je pokazao da ruka koja je oblikovala generacije šampiona i dalje ne griješi. Njegov bekhend slajs, za koji tvrdi da nije promašen još od 1975. godine, i dalje je klizio nisko nad mrežom.
Gledajući svog učenika kako dominira terenom, Pilić je izneo svoju čuvenu teoriju o talentu, opisujući ga kao tortu od dvanaest kriški, piše Sportal.
Prema njegovim riječima, talenat nije samo puko udaranje loptice, već skup koordinacije, motorike, refleksa, brzine, ali prije svega inteligencije i “coachability” faktora – sposobnosti da se ne ponavljaju iste greške.
Za Pilića, Novak Đoković je bio jedinstven jer je posjedovao svih dvanaest kriški te torte, dok hiljade drugih imaju samo snagu u rukama, ali ne i karakter koji pravi razliku.
Emotivni vrhunac susreta bio je trenutak u kojem je Pilić, bez zadrške i potpuno objektivno, izneo svoj sud o Novakovom mjestu u istoriji. Iako priznaje Rafaelu Nadalu dominaciju na šljaci, mentor je naglasio da, kada Novak ubaci u svoju “šestu brzinu”, na svim ostalim podlogama mu nema ravnog.
Na kraju, uz po koji “miss timing” i osmijehe nakon efektnih poena, teren su napustili ne samo kao učitelj i učenik, već kao dva čovjeka koji se savršeno razumiju bez mnogo riječi.
Novakova zahvalnost i Pilićeva stroga, ali očinska ljubav, ostaju kao temelj priče o tome kako se postaje najbolji na svijetu – uz mnogo rada, malo sječenih špageta i mentora koji prepoznaje svaku od onih dvanaest kriški talenta.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.
