"Tuđin: Zemlja" (2025): Čudovišta u Nedođiji
Izbor režisera i scenariste Noe Haulija za autora televizijske serije "Tuđin: Zemlja", inspirisane kultnom filmskom franšizom "Osmi putnik" (Alien), nakon odlično odrađenog posla na sličnom zadatku pretvaranja filma "Fargo", klasika braće Koen, u antologijsku seriju od četiri sezone, bio je logičan izbor.
Stečeno iskustvo, odlične kritike i izražena spremnost da se uhvati u koštac sa velikim izazovom, kako u smislu kvaliteta, tako i u smislu reakcija tvrdokornog fandoma, bile su argumenti u njegovu korist i može se reći nakon završetka prve sezone da je ovaj izbor bio uglavnom ispravan potez.
Hvatanje u koštac sa jednim od najvećih fenomena u istoriji pop kulture bio je nesiguran teren ne sa dvije, nego sa desetinama zamki, za svakog ko se usudio ući na njega, jer je cilj bio veoma daleko, a opasnosti vrlo blizu. Evidentno je da je Hauli imao hrabrosti da se upusti u takav potez ne vodeći računa o željama drugih, već je slijedio sopstvenu kreativnu viziju, odbivši da igra na sigurno i podilazi fanovima serijala koji žele još jedan "Alien" ili "Aliens", iako je jasno da se to neće desiti u ovom životu.
U njegovoj seriji on čini krucijalni potez, izmještajući radnju iz dubokog svemira i klaustrofobičnih lokacija brodova i tuđinskih planeta na planetu Zemlju, uvodeći u kontekst priče mnogo širi društveno-politički kontekst ljudske budućnosti. Svijet u koji stiže smrtonosni svemirski ksenomorf je duboko podijeljeni svijet futurističke distopije, pod vladavinom džinovskih korporacija, koje su zemlju i svemir podijelile u svoje interesne sfere, dok ostatak civilizacije služi kao jeftina radna snaga i kupci njihovih skupih visokotehnoloških proizvoda.
Osim ljudi taj svijet naseljavaju kiborzi, androidi i hibridi, vještački proizvodi korporacija kojima se pokušava dostići besmrtnost i vladavina svemirom, kao njenom posljedicom. Ključ ovog svijeta je dječak-milijarder Boj Kavalijer (Samuel Blenkin), izvršni direktor kompanije "Prodidži", koji svoju laboratoriju naziva Nedođija, a svoju hibridnu djecu "Izgubljeni dječaci" (spoj vještačkih tijela i dječije svijesti) predvođenu hibridnom djevojkom Vendi (Sindi Čendler).
I ovaj Petar Pan lajtmotiv nije samo omaž za scenariste, to je zajednička nit o vječnom djetinjstvu, moći bez odgovornosti i nemilosrdnoj spremnosti korporacije u svojoj opsesiji da pobijedi starost i smrt. Kada se svemirski brod "Maginot" u vlasništvu korporacija "Vejland - Jutani" (dobro poznate iz filmova), sa tovarom vanzemaljskih bića na čelu sa ksenomorfom sruši na teritoriju "Prodidžija" počinje surova igra moći, života i smrti, ko će se prije dočepati prednosti u ratu u kojem može pobijediti samo jedan.
I koliko god ovaj spoj djeluje nezgrapno, Hauli i njegov tim solidno vežu sve konce priče u centralni narativ u kojem se brzo otkriva da čudovišta nisu samo Tuđin i ostali ništa manje opasni vanzemaljci, već su čudovišta već na zemlji, a najviše ih živi u Nedođiji. Ono što kvari idejnu postavku priče je višak pogrešnih scenaristički postavki u odnosima i motivaciji likova, što donekle smanjuje uvjerljivost zapleta, ali ono što propusti Hauli scenarista, to dočeka Hauli režiser i tu stvari funkcionišu daleko bolje.
Kada se nakon sporog uvoda (neka vrsta zaštitnog znaka za Haulija) u prve tri epizode i predstavljanja ključnih likova priča krene ubrzavati, serija se pretvara u ubitačni koktel horora, akcije i fantastike, koji nemilosrdno sicira velike teme poput ljudskosti, mašinskog, smrtnosti, božanskog, ali ne zaboravlja da je ovo žanrovska priča koja majstorski tempira akciju i suspens da bi kreirala iskonsko uzbuđenje u susretu čovjeka i natprirodnog.
Majstorski snimljena i odglumljena uz mudar izbor vizuelnog oslonca na retro-futurizam i klasično kreirane maske, pametno je spakovana u montaži i dodatno pojačana sjajnom upotrebom muzike, posebno u teškometalnim finišima epizoda. Ostaje žal što se scenaristička ekipa nije potrudila da bolje osmisli i poveže unutrašnji kontekst priče, posebno u interakciji likova, da bi zaplet postao uvjerljiviji i da bi se fluidnije ispričala vrlo ambiciozno postavljena priča te pravilno iskoristio impresivan glumački doprinos većine ansambla. Ipak, i tako na momente rastrgana i nepovezana priča, dostigne fantastične momente poput pete epizode "U svemiru niko...", koja je najbolji "Tuđin momenat" od prva dva filma ili finiša priče u osmoj epizodi "Prava čudovišta", kada Vendi saopšti da hibridi iz malu pomoć Tuđina preuzimaju vlast u Nedođiji, stavljajući ljude u niži lanac evolucije. I da bude čudnije, nije vam nimalo žao zbog toga.
Ocjena 4
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.