Zakon o ratnim ovlastima i rokovi
Riječ je o Zakonu o ratnim ovlastima donesenom 1973. godine, nakon rata u Vijetnamu, prema kojem američki predsjednici mogu 60 dana voditi vojne akcije kao odgovor na neposrednu prijetnju ili napad na SAD bez odobrenja Kongresa.
Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu pokrenuli su napade na Iran i Libanon 28. februara. Američki predsjednik obavijestio je Kongres 48 sati kasnije, čime je aktivirao rok od 60 dana koji je istekao u petak, zajedno s dodatnim, kraćim rokom od četiri do šest sedmica koji je sam postavio za postizanje ciljeva. Međutim, konkretni rezultati nisu ostvareni. Izrael nastavlja operacije protiv Hezbolaha u Libanonu, pri čemu strada veliki broj civila koji nisu povezani s tom organizacijom.
Spor oko poštivanja zakona
Demokrate zahtijevaju da Trump zatraži formalno odobrenje Kongresa za nastavak vojne kampanje, ali administracija ne pokazuje spremnost na to. Vođa republikanske većine u Senatu, John Thune, izjavio je da ne planira glasanje o autorizaciji upotrebe sile u Iranu.
Ministar odbrane Pete Hegseth naveo je pred Kongresom da administracija smatra kako se “60-dnevni sat zaustavlja” tokom prekida borbi. Primirje između SAD-a i Irana stupilo je na snagu 7. aprila. Hegseth se također pozvao na odredbu koja omogućava dodatnih 30 dana radi sigurnog povlačenja trupa.
Istovremeno, Iran i dalje kontroliše Hormuški moreuz, dok američka mornarica provodi blokadu kako bi spriječila izvoz iranske nafte.
Politički odnosi u Kongresu
Procjene ukazuju da Senat vjerovatno neće glasati o ratnim ovlastima, a čak i ako do glasanja dođe, većina republikanaca podržat će administraciju. Iako su tri senatora najavila protivljenje, to nije dovoljno da promijeni ishod. Računa se i na podršku pojedinih demokrata.
Adam Smith, vodeći demokratski član Odbora za oružane snage, otvoreno je izrazio sumnju da će administracija poštovati zakon. Procjene da bi Kongres mogao ograničiti Trumpove poteze pokazale su se pogrešnim.
Strategija prema Iranu
Trump je informisan o mogućim vojnim i političkim opcijama i, prema dostupnim informacijama, odlučio je nastaviti blokadu iranskih luka, računajući na ekonomski slom Irana.
Ipak, analize sugerišu da je Iran otporniji na ekonomski pritisak nego što se očekivalo. Iako je situacija u zemlji teška, nije sigurno da bi dodatni napadi izazvali pobunu stanovništva. Dugotrajno stanje bez otvorenog rata moglo bi dodatno povećati nezadovoljstvo građana, ali SAD takvu opciju ne smatra poželjnom zbog rizika eskalacije.
Obnova napada nosi ozbiljne posljedice – Iran bi odgovorio udarima u regiji, što bi dovelo do rasta cijena nafte i globalnih ekonomskih problema.
Nova pomorska koalicija
Američki State Department uputio je ambasadama zahtjev da države pristupe novoj inicijativi pod nazivom “Konstrukcija pomorske slobode”, s ciljem osiguranja prolaza kroz Hormuški moreuz.
Poziv naglašava važnost zajedničkog djelovanja radi zaštite globalne ekonomije i slobode plovidbe. Ipak, reakcije su oprezne – pojedine države poručuju da bi učestvovale samo uz stabilno i održivo primirje.
Istovremeno, dolazi do napetosti između SAD-a i evropskih saveznika. Trump je zaprijetio povlačenjem vojske iz pojedinih zemalja zbog neslaganja oko politike prema Iranu, dok američka diplomatija paralelno traži njihovu podršku za novu inicijativu.
Geopolitički kontekst i Kina
Kina koristi situaciju kako bi ojačala svoju poziciju. U razgovoru s američkim državnim sekretarom, kineski ministar vanjskih poslova naglasio je da je pitanje Tajvana ključni rizik u odnosima dvije sile.
Poruka Pekinga je jasna – SAD treba donositi odluke koje će otvoriti prostor za saradnju i doprinijeti globalnoj stabilnosti, dok Kina nastoji iskoristiti američku fokusiranost na Bliski istok za jačanje vlastitog utjecaja.
