Trideset i jedna godina bez Milana Mladenovića – i dalje nas spaja (VIDEO)

Rođen 21. septembra 1958. u Zagrebu, u mješovitoj porodici – otac Srbin iz Kruševca, majka Hrvatica iz Podgore kod Makarske – Milan je već u djetinjstvu pokazivao sklonost ka umjetnosti. Kada se porodica 1970. preselila u Beograd, završio je Jedanaestu beogradsku gimnaziju i ušao u krug mladih muzičara i umjetnika koji će obilježiti čitavu epohu.

Kao frontmen legendarne grupe Ekatarina Velika (EKV), Milan je svojim glasom, stihovima i pojavom postao simbol jednog vremena – buntovnog, emotivnog i introspektivnog. Njegove pjesme, ponekad melankolične, ponekad prkosne, i danas odzvanjaju među generacijama, podsjećajući da prava umjetnost ne zastarijeva.

Kompozicije poput "Oči boje meda", "Par godina za nas", "Anestezija" i "Ti si sav moj bol" nisu samo muzički hitovi – to su unutrašnji monolozi, zapisani u ritmu vremena, u kojima se prepoznaje svaka duša koja je ikada tražila smisao u haosu.

U vrijeme raspada Jugoslavije, Milan nije birao strane.

Godine 1992. pridružio se projektu Rimtutituki, antiratnoj inicijativi beogradskih muzičara, i snimio pjesmu "Slušaj 'vamo", koja je bila krik protiv mržnje i nasilja.

Bio je jedan od rijetkih umjetnika koji su se usudili da dignu glas protiv rata, vjerujući da muzika može biti posljednje utočište čovječnosti.

U avgustu 1994. godine pozlilo mu je tokom koncerta u Budvi, nakon čega je prebačen u bolnicu. Preminuo je ni tri mjeseca kasnije, u 37. godini života, od raka gušterače.

Njegov odlazak nije bio samo gubitak muzičara, već i gubitak čovjeka koji je znao da pretvori bol u nadu, a tugu u melodiju.

Tri decenije kasnije, Milan Mladenović i dalje živi u ulicama i trgovima koji nose njegovo ime – u Zemun Polju u Beogradu (od 2004), Zabjelu u Podgorici (2007), Zagrebu (2012), te na Trgu Milana Mladenovića ispred beogradskog Centra za mlade (od 2011).

Njegove pjesme se i dalje puštaju na radijima, a koncerti posvećeni EKV-u okupljaju one koji nikada nisu ni živjeli u vremenu kada je stvarao.

Milan Mladenović nije bio samo roker – bio je pjesnik, sanjar i glas ranjivosti u vremenu čelika.

Njegov odlazak ostavio je prazninu, ali i svjetlost koja se ne gasi.

U njegovim riječima, koje najbolje oslikavaju njegovu strast:

„Moja najveća želja bi bila… da zaradim toliko novca da mogu... da njima mogu praviti neke interesantne stvari, kao što je muzika, kao što je... kao što je muzika.“

Milan nije otišao — on samo čeka sljedeći akord.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.