Delio Rossi je nakon 14 godina govorio o sceni iz 2012. godine koja mu je promijenila trenersku karijeru. Tadašnji trener Fiorentine je nakon pola sata igre u meču s Novarom odlučio zamijeniti Adema Ljajića i došlo je do haosa.
Trenutni fudbaler Sarajeva je ironično aplaudirao i pokazao je palac gore treneru, vidljivo nezadovoljan izmjenom, Rossi potom gubi kontrolu, prilazi Ljajiću i fizički ga napada.
Kamere su naravno sve snimile, Rossi je odmah otpušten, suspendovan je na tri mjeseca, bez obzira na činjenicu da se izvinio. Danas 66-godišnji Rossi tvrdi da se zapravo prvo okliznuo.
"Reći ću vam ovu poslovicu koju jako volim: Da biste procijenili osobu, situaciju, morate hodati dva dana i dvije noći u istim mokasinama. Lako je glumiti dobrotu i kritikovati dok sjedite na kauču, ali morate iskusiti situaciju iz prve ruke", rekao je Rossi za Gazzetta dello Sport i nastavlja.
"U toj situaciji dogodio se niz nepovoljnih uslova. Odmah sam shvatio šta mi je rekao kada sam ga zamijenio. Imao sam tu nesreću da se okliznem u tom trenutku jer sam nosio tenisice, a on je to shvatio kao napad."
"Tada je krenula svađa. Neko ko je više kršćanski demokratski nastrojen bi sačekao poluvrijeme, razgovarao sa igračem dalje od kamera, ali ja nisam takav. Kada osjetim da moram reagovati, onda reagujem."
"Bilo je više teatralno nego efektno, iako je odmah žestoko kritikovano. Kasnije sam se izvinio momku i svima, a moj odnos sa Fiorentinom je ostao netaknut. Bit ću prisutan na stogodišnjici kluba.
"Ipak, s obzirom na sliku koju je javno mnijenje forimiralo o meni, moja karijera se nakon toga promijenila", poručio je Rossi.
Nakon odlaska iz Fiorentine Rossi je vodio Sampdoriju, Bolognu, Levski iz Sofije, Palermo, te nekoliko niželigaša. Posljednji angažman imao je u Foggiji, no nigdje se nije zadržao dugo.
Ipak, ovaj potez mu je na kraju završio ozbiljnu karijeru. Pokajao se, ali timovi su ga većinom vješto izbjegavali.
Incident s Rossijem samo je dodatno pojačao narativ da je Ljajić problematičan i "težak za svlačionicu", jer se sukobio i sa bivšim selektorom Srbije Sinišim Mihajlovićem, iako su kasniji saigrači uglavnom isticali da je riječ o mirnom i povučenom momku koji se loše nosio s pritiskom i nepravdom.
Rossi s druge strane i danas pokušava objasniti da nije riječ o svjesnom napadu, već o nespretnom pokretu i emotivnoj reakciji u trenutku kada se borio za posao i rezultate. Ipak, javnost mu nikada nije u potpunosti povjerovala.
Teško je opravdati trenera koji fizički nasrne na svog igrača, bez obzira na provokaciju ili ironiju pri izlasku iz igre. Slika kojom je širom svijeta obišao klupe u Seriji A i dalje se koristi kao primjer granice koju treneri ne smiju prelaziti.
Zanimljivo je da se ni sam Ljajić godinama nije previše vraćao na ovaj događaj, birajući da o njemu govori tek usputno u rijetkim intervjuima. Epizodu s Rossijem ostavio je kao ružnu, ali završenu priču.
U fudbalu, međutim, etikete se teško brišu, pa se taj kadar s klupe Fiorentine i dalje redovno vraća kad god se spomenu njegovo ime i temperament.
Danas, kada su i trener i igrač u poznim fazama svojih karijera, cijeli slučaj dobija dodatnu dozu gorčine. Rossi ističe da bi volio da se upamti po dobrim rezultatima i lijepom fudbalu, a ne po jednom nasrtaju na mladog veznjaka.
Ljajić, s druge strane, u Sarajevu gradi novu priču i uživa status jednog od najkreativnijih igrača u ligi. Ipak, bez obzira na to koliko se obojica trude okrenuti novu stranicu, epizoda s Artemio Franchija ostaje podsjetnik koliko jedan trenutak slabosti može promijeniti putanju karijere i trenera i fudbalera.
