Treća lekcija o tiraniji: Čuvajte se jednopartijske države
Danas vam donosimo treću lekciju iz knjige “O tiraniji: Dvadeset lekcija iz dvadesetog vijeka”, američkog istoričara i profesora s Yalea, Timotija Snajdera.
Lekcija 3: Čuvajte se jednopartijske države
Stranke koje su reorganizovale države i ugušile rivale nisu bile svemoćne od samog početka. Iskoristile su istorijski momenat da svojim protivnicima politički život učine nemogućim. Radi toga, podržite višepartijski sistem i branite pravila demokratskih izbora. Glasajte na lokalnim i državnim izborima dok god možete. Razmotrite da se i sami kandidujete.
Tomas Džeferson vjerovatno nikada nije izjavio da je „stalni oprez cijena slobode“, ali ostali Amerikanci njegove ere svakako jesu. Kada o ovoj izreci razmišljamo danas, mislimo na naš opravdani oprez prema spolja, ka neprijateljski raspoloženim drugim stranama. Sebe vidimo u gradu na vrh brda, uporištu demokratije, dok gledamo na opasnosti koje dolaze izvana. Međutim, smisao izreke bio je potpuno drugačiji: ljudska priroda je takva da se američka demokratija mora braniti od Amerikanaca koji bi iskoristili te slobode da tu demokratiju unište. Američki abolicionista, Vendel Filips, zaista je rekao „Vječna budnost je cijena slobode“ . I još je dodao „Manna narodne slobode mora se skupljati svakog dana, ili će istruliti.“
Kretanja u savremenoj evropskoj demokratiji potvrđuju mudrost tih riječi. Dvadeseti vijek svjedočio je najiskrenijim pokušajima da se „franšiza“ proširi i da se uspostave trajne demokratije. Pa ipak, demokratije koje su se javile poslije Prvog svjetskog rata (a i Drugog) često su propadale kada je jedna partija preuzimala vlast u nekoj kombinaciji izbora i državnog udara. Stranka ohrabrena povoljnim izbornim rezultatom, ili motivisana ideologijom, ili i jednim i drugim, mogla bi promijeniti sistem iznutra. Kada su fašisti, ili nacisti, ili komunisti, dobro prolazili na izborima 1930-ih ili 1940-ih, uslijedila je neka kombinacija spektakla, represije i parizer-taktike – odsijecanja slojeva opozicije, jedan po jedan. Većina ljudi bila je rastrojena novonastalom situacijom, neki su pozatvarani, a preostali brojno nadmašeni.
Junak jednog romana Dejvida Lodža kaže da, kada vodite ljubav posljednji put, ne znate da vam je to posljednji put. Takvo je i glasanje na izborima. Neki Nijemci koji su glasali za naciste 1932. bez sumnje su shvatali da bi to mogli biti zadnji razumno slobodni izbori za neko vrijeme, ali većina nije. Neki Česi i Slovaci koji su glasali za Čehoslovačku komunističku partiju 1946. vjerovatno su shvatali da glasaju za kraj demokratije, ali većina je pretpostavljala da će imati još jednu šansu. Ne sumnjam da Rusi koji su glasali 1990. nisu mislili da će to biti posljednji slobodni i fer izbori u njihovoj istoriji, ali se (do danas) pokazuje da jesu. Bilo koji izbori mogu biti posljednji, ili u najmanju ruku posljednji u životu osobe koja glasa. Nacisti su ostali na vlasti dok nisu poraženi u Drugom svjetskom ratu 1945. Čehoslovački komunisti do kolapsa njihovog sistema 1989. godine. Ruska oligarhija, uspostavljena nakon izbora 1990. nastavlja da funkcioniše i promoviše spoljnu politiku koja je dizajnirana da uništava demokratiju na drugim mjestima.
Da li se istorija tiranije može primijeniti i na slučaj SAD? Rani Amerikanci koji su govorili o „vječnoj budnosti“ svakako su mislili tako. Logika sistema kojeg su osmislili bila je da ublaži posljedice naših realnih nesavršenosti, a ne da slavi našu imaginarnu savršenost. Mi se svakako susrećemo, kao i stari Grci, sa problemom oligarhije – prijetnjom koja raste sa rastom razlike u bogatstvu do koje dovodi globalizacija. Ta čudna američka ideja, da je davanje novca političkim kampanjama zapravo sloboda govora, u stvari znači da veoma bogati imaju mnogo više „govora“, pa posljedično i daleko veću glasačku moć, u odnosu na ostale građane. Mi vjerujemo da imamo sistem kontrole i kontrateže, ali rijetko smo se susretali sa situacijom kakvu imamo sada , kada manje popularna od dve stranke kontroliše svaki nivo vlasti na saveznom nivou, kao i većinu po saveznim državama. Stranka koja ima takvu kontrolu, predlaže par politika koje su popularne na najširem društvenom planu, a nekoliko (više od par) koje su opšte uzevši nepopularne – na taj način slabi demokratiju ili kreira strah od iste.
Još jedna rana američka uzrečica kaže „gdje završavaju godišnji izbori, počinje tiranija.“ Da li ćemo mi, u retrospektivi, gledati na izbore 2016. kao Rusi na izbore 1990. ili Česi izbore 1946. ili Nijemci izbore 1932?
To, za sada, zavisi od nas. Puno toga ima da se uradi na popravljanju elektorskog sistema, tako da svaki građanin ima jedan, jednakovrijedan glas, i da se kao takav broji. Potrebni su nam papirnati glasački listići, sa njima se ne može manipulisati na daljinu, i uvijek se mogu ponovo prebrojati. Taj posao može se obavljati i na lokalnom i na saveznom nivou. Možemo biti sigurni da će izbori 2018. ukoliko se dese, biti test američke tradicije. U međuvremenu, ima dosta toga da se uradi.
O knjizi
Knjiga O tiraniji proglašena je bestsellerom New York Times-a, prevedena na desetine jezika i prepoznata kao jedno od najvažnijih političkih štiva našeg vremena.
Ovo kratko, ali izuzetno snažno djelo — od svega 130 stranica — čita se u jednom dahu, ali ostavlja dubok i trajan trag. U vremenu u kojem sve više svjedočimo urušavanju demokratskih normi, normalizaciji mržnje, i reviziji istorije, ova knjiga nije samo korisno štivo — ona je građanska dužnost.
Knjigu je sa engleskog jezika preveo Branislav Blagojević.
Snyder je vrhunski poznavalac totalitarnih sistema, a u ovoj knjizi — svojevrsnom priručniku za otpor — povezuje iskustva iz najcrnjih trenutaka 20. vijeka s događanjima našeg vremena. Knjiga je pisana s američkim kontekstom na umu, u svjetlu dolaska Donalda Trumpa na vlast, ali poruke koje nudi prevazilaze granice i epohe. Svaka od 20 lekcija primjenjiva je i u našem društvenom i političkom okruženju: od napada na institucije i istinu, preko rastućeg nacionalizma, do pasivnosti građana.
„Za trijumf zla dovoljno je da dobri ljudi ne učine ništa“, poručuje Edmund Burke — a ova knjiga je upravo vodič za one koji ne žele da ostanu nijemi, pasivni i pokorni.
U ovoj i narednim objavama, prenosimo lekciju po lekciju, sa ciljem da Snajderove poruke dopru do što šire publike.