Posljednju utakmicu odigrao je na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj protiv Brazila, čime je zaključio poglavlje koje ga je vinulo među legende.
Nakata se proslavio jedinstvenim stilom igre i tehničkom potkovanošću. Još dok je igrao u japanskoj ligi, isticao se sjajnim driblinzima, ali je posebnu pažnju privlačio farbanjem kose uoči svake utakmice. Upravo je taj ekscentrični imidž, uz neosporan talenat, privukao pažnju evropskih agenata.
Želja za igranjem u Evropi brzo mu se ostvarila. Peruđa je 1998. godine platila skoro četiri miliona evra kako bi ga dovela u nikad jaču Seriju A. Nakon dvije godine prešao je u Romu, gdje se, kako je sam rekao, istinski zaljubio u italijansku kulturu.
– Italija znači moda, muzika, dizajn, arhitektura, hrana. Mnogo je uticala na mene – izjavio je Nakata.
Iako se u Romi, pored ikone kluba Frančeska Totija, teško borio za mjesto u prvoj postavi, njegova vrijednost je nastavila da raste. Parma ga je 2001. godine kupila za skoro 20 miliona evra, učinivši ga najskupljim azijskim fudbalerom u istoriji – rekord koji je držao punih 14 godina. Karijeru je nastavio u Bolonji, Fiorentini i na kraju u engleskom Boltonu na pozajmici.
Japanski Bekam postao uspješan biznismen
Zbog stila odijevanja i strasti prema modi, prozvali su ga “japanskim Davidom Bekamom”, a njegova popularnost dostigla je vrhunac tokom Svjetskog prvenstva 2002. godine, koje se održavalo upravo u Japanu i Južnoj Koreji. Prvo veliko takmičenje bilo mu je Svjetsko prvenstvo 1998. godine, piše.
Iako je imao kvalitet za još nekoliko godina vrhunskog fudbala, odlučio je da okači kopačke o klin. Jednostavno, više nije bilo strasti, za koju tvrdi da je jedini razlog zašto je uopšte igrao.
– Nisam ljubitelj fudbala. Volio sam da ga igram, ali nikad nisam sanjao da ću postati profesionalac. Na kraju se to nekako dogodilo, igrao sam na Svjetskom prvenstvu, igrao sam u Italiji i Engleskoj. Kad god sam igrao, igrao sam iz strasti. Na kraju sam se penzionisao jer sam izgubio strast. Da je nije bilo, a da sam igrao, osjećao bih se kao da lažem samog sebe – govorio je Nakata.
Nakon završetka karijere, Nakata potpuno se udaljio od sporta i okrenuo novom poglavlju – životu ispunjenom putovanjima, preduzetništvom i promocijom japanske kulture. Tri godine je putovao svijetom, a zatim se vratio u domovinu i pronašao novu strast u industriji sakea.
– Dok sam živio u Italiji, u slobodno vrijeme obilazio sam vinarije. Počeo sam da cijenim ne samo vino, već i ljude koji ga proizvode i okruženje oko njega. A kad sam se vratio u Japan, razmišljao sam o našoj tradicionalnoj kulturi. Očigledno, nismo poznati po vinu, nego po sakeu. I rekao sam sebi: ‘OK, ovo je nešto jedinstveno, jer se sake proizvodi samo u Japanu.’ Tako sam video veliku priliku da otkrijem i promovišem ovo piće – ispričao je Nakata.
Danas je Nakata, sada 49-godišnjak, uspješan biznismen. Osnovao je kompaniju “Japan Craft Sake Company”, stekao kvalifikaciju “Sake Master” i postao jedan od glavnih promotera ovog tradicionalnog japanskog pića. Uz to, posjeduje i vrhunski brend čaja Hanaahu.
Osim biznisa, posvetio se putovanjima kako bi bolje upoznao sopstvenu zemlju i njeno nasljeđe predstavio svijetu. Zadržao je i veze s modnom industrijom, sarađujući s poznatim brendovima i gradeći imidž kulturnog ambasadora. Njegov sljedeći cilj?
– Želim da promijenim poljoprivrednu industriju – otkrio je.
S obzirom na poslovne poteze koje je vukao nakon fudbala, ne bi čudilo da i u tome bude uspješan.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.
