Šta nam je sve ostavio u nasljeđe Josif Pančić, jedan od najznačajnijih srpskih naučnika
Na današnji dan, 25. februara 1888. godine, preminuo je Josif Pančić, jedan od najznačajnijih srpskih naučnika 19. vijeka, ljekar, botaničar, prirodnjak i prvi predsjednik Srpske kraljevske akademije.
Ko je bio Josif Pančić
- prvi predsjednik Srpske kraljevske akademije
- doktor medicine i botaničar
- rektor Velike škole šest puta
- otkrio Pančićevu omoriku
- opisao više od 190 novih biljaka
- osnovao botaničku baštu u Beogradu
- utemeljio naučno proučavanje prirode Srbije
Svojim radom Pančić je postavio temelje sistematskog proučavanja prirode Srbije i Balkana i uveo srpsku nauku u evropske naučne tokove.
Njegov život bio je spoj naučne radoznalosti, prosvjetiteljskog rada i istraživačkog duha, a njegovo nasljeđe i danas predstavlja osnovu bioloških i prirodnih nauka u Srbiji.
Školovanje
Pančić je obrazovanje je sticao u više evropskih centara, što je u to vrijeme bilo rijetko za naučnike sa ovih prostora.
Rođen je 17. aprila 1814. Uvijek se nalazio među pet najboljih đaka, zbog čega mu je stric obezbedio sredstva i upisao ga 1830. godine u Višu školu u Zagrebu (Regia Academia Scientiarum) u kojoj su postojali pravni i filozofski smjer i Pančić je izabrao da studira filozofiju. Međutim, pošto su prirodne nauke, za koje je Pančić imao posebnu sklonost, bile slabo zastupljene, školovanje je nastavio na Medicinskom fakultetu u Pešti.
- Višu školu pohađao u Zagrebu
- Medicinu završio u Pešti
- U Beču usavršavao botaničke studije
- Tamo je upoznao Vuka Karadžića, koji ga je savjetovao da dođe u Srbiju
Po tom savjetu, Pančić 1846. godine dolazi u Srbiju i već ubrzo počinje da radi kao ljekar i prirodnjak, istovremeno istražujući prirodu zemlje koju je prihvatio kao svoju.
Od okružnog ljekara do rektora Velike škole
Pančić je u Srbiji najprije radio kao ljekar:
- u Jagodini
- u Paraćinu
- u Kragujevcu
Njegov naučni i pedagoški rad ubrzo je prepoznat, pa je postavljen za profesora prirodnih nauka u Liceju u Beogradu, a potom i u Velikoj školi, preteči današnjeg Univerziteta.
- Rektor Velike škole bio je čak šest puta
- Vaspitavao je generacije učenika i studenata
- Osnovao i uredio Botaničku baštu u Beogradu
Savremenici su isticali da je svojim životom i radom djelovao vaspitno na čitave generacije, podstičući ljubav prema nauci i prirodi.
U toku boravka u Jagodini, Pančić je posjećivao i Ćupriju, u kojoj je upoznao Ljudmilu, ćerku barona Kordona.
Isprosio ju je i vjenčali su se u januaru 1849. g. u pravoslavnoj crkvi u Ćupriji.
Četiri godine kasnije Pančić je postavljen za profesora prirodnih nauka u Liceju.
U Liceju, a kasnije u Velikoj školi, Pančić je radio do kraja života.
Istraživač prirode Balkana
Tokom više od četiri decenije rada Pančić je neprekidno putovao, sakupljao biljke, proučavao teren i sistematizovao prirodno bogatstvo Balkana.
Proučavao je:
- floru Balkanskog poluostrva
- životinjski svijet Srbije
- minerale i geološki sastav zemlje
- šume i prirodne resurse
Njegova istraživanja predstavljala su prvi ozbiljan naučni pokušaj da se priroda Srbije opiše sistematski i naučno.
Najveća naučna otkrića
Pančić je opisao desetine vrsta novih za nauku i time Srbiju uveo na kartu evropske botanike.
Njegova najznačajnija otkrića:
- otkrio endemski četinar Pančićevu omoriku
- otkrio Natalijinu ramondu
- opisao nove insekte sa Tare i Rile
- otkrio više od 190 biljaka novih za nauku
- opisao oko 80 biljnih i životinjskih vrsta
Pančićeva omorika i danas je jedan od simbola srpske prirode i naučnog nasljeđa.
Naučna djela koja su obilježila epohu
Pančić je objavio oko 30 naučnih radova iz više oblasti i ostavio temeljnu literaturu za buduće generacije naučnika.
Najznačajnija djela:
- „Flora Kraljevine Srbije“
- „Ptice Srbije“
- „Ribe Srbije“
- „Šumsko drveće i šiblje u Srbiji“
- „Građa za faunu Srbije“
Pored naučnih radova, napisao je i udžbenike iz:
- botanike
- zoologije
- mineralogije
- prirodopisa
Herbarijum – trajno svjedočanstvo prirode Srbije
Pančić je 1860. godine poklonio svoju biljnu zbirku Velikoj školi, čime je osnovan prvi herbarijum u Srbiji.
- Danas se njegova zbirka:
- čuva u Botaničkoj bašti „Jevremovac“
- ima više od 15.000 herbarskih listova
- sadrži originalne primjerke biljaka koje je otkrio
- pokazuje kako se priroda Srbije mijenjala u posljednjih 150 godina
Zbog svoje naučne i istorijske vrijednosti, ova zbirka predstavlja jedno od najznačajnijih blaga srpske nauke.
Pančićev vrh – simbol naučnika
Najviši vrh Kopaonika nosi ime Pančića i predstavlja simbol njegovog naučnog rada i nasljeđa.
U mauzolej na vrhu 1951. godine preneseni su njegovi posmrtni ostaci.
Danas je to mjesto poštovanja nauke, prirode i srpske kulture.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.