RUSKI KAMPOVI U BIH: Od poziva putem Telegrama do šatora u šumi
U Kišinjevu je u četvrtak nastavljeno suđenje za pripremu destabilizacije Moldavije kroz treninge u ruskim kampovima u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Optužena za učešće u ruskim kampovima u Bosni i Hercegovini ispričala je sudu u Kišnjevu kada i zašto je upućena u Srbiju, a potom u BiH, te kako je putovala i koga je upoznala tokom boravka na Balkanu.
Gotco je kazala da joj se muškarac Vladimir Firsov, kojeg zove Vova i kojeg je znala od ranije, javio putem Telegrama u augustu 2024. godine, zamolivši je da određene dokumente odnese u Srbiju. Kaže da je pristala jer je u to vrijeme svakako bila na godišnjem odmoru.
“Nisam saznala detalje: koja dokumenta, ko ili zašto. Nisam vidjela ništa sumnjivo. Dao mi je broj telefona djevojke u Kišinjevu od koje sam trebala preuzeti dokumente i poslati ih u Srbiju. Pošto ne poznajem Kišinjev, nazvala sam jedinu osobu koju sam poznavala iz Kišinjeva, Anatoliija. Kasnije sam iz jednog krivičnog slučaja saznala da se prezivao Prizenco“, rekla je Gotco.
Promašila stanicu
Kako je Detektor objavio u svom istraživanju, Anatolii Prizenco je optužen da je regrutovao osobe za kampove i da je organizovao treninge u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Prema navodima iz policije, Prizenco je organizovao paintball turnire i tokom njih identifikovao osobe koje su kasnije poslane na trening na Balkan.
Prema navodima tužilaca, on je identifikovao i regrutovao nove članove unutar grupa, koji su potom putovali van Moldavije. Gotco je kazala da ga je srela na dan kada je krenula za Rumuniju i kada je preuzela dokumente koje je trebala odnijeti u Srbiju.
“Tokom mog putovanja u Srbiju, Vova je uvijek bio u kontaktu sa mnom. Prvo je bio autobus za Rumuniju. Iz Rumunije je bio autobus za Bugarsku. Po dolasku u Srbiju, Vova mi je rekao da je moja krajnja destinacija Bosna i Hercegovina. Ali to mi nije probudilo sumnju“, ispričala je Gotco.
Ona je 11. oktobra 2024. godine na granici između Rumunije i Moldavije uhapšena sa Maximom Rosca, Vladimirom Harcevnicovim, Ludmilom Costenco i Iulijom Ivanovom, a nakon čega joj je određen pritvor. U automobilu u kojem su putovali pronađeni su rastavljeni dronovi, VR naočale, baterije i prijenosne radiostanice. Također, pronađene su instrukcije za pripremu eksploziva i lako zapaljivih supstanci.
Gotco, koja je u međuvremenu puštena da se brani sa slobode, je iz separatističkog moldavskog regiona Transnistrija, ima i rusko državljanstvo, a ranije je bila optužena da je pripremala krivično djelo vandalizma. Taj predmet spojen je s novim predmetom o kampovima. Gotco je ranije izjavila da je postupak protiv nje politički motivisan i zasnovan na pretpostavkama.
Tokom svjedočenja je objasnila da je na putu u Bosnu i Hercegovinu zaspala i promašila stanicu, nakon čega je kontaktirala Vovu za dalje instrukcije.
“Rekao mi je da čekam i da će me pokupiti čovjek automobilom. Ovaj čovjek se predstavio kao Mišo. Slabo je govorio ruski, ali dovoljno da se sporazumijemo. Na putu za Bosnu i Hercegovinu, Mišo i ja smo mnogo razgovarali i svidjeli smo se jedno drugom. Mišo me je doveo u šatorsko naselje. Bilo je nekih momaka tamo i jedna djevojka koju nisam prije vidjela. Zove se Ludmila Costenco. A momci: jedan od njih je bio Vova. Pošto sam bila umorna i gladna od puta, nahranili su me. Ujutro me je Mišo zamolio da ne idem. Želio me je bolje upoznati”, rekla je Gotco.
Nastavak suđenja
Jedan od muškaraca, učesnika kampa, svjedočio je tokom ročišta održanog 18. septembra 2025. Tada je rekao da su im za boravak u kampu bile obećane pare, da je tamo vidio Harcevnicova i Costenco te da je korištenje mobitela bilo zabranjeno.
Gotco je dodala da je Mišo, koji joj je poklonio svoju fotografiju, radio kao vozač i da je iz Bugarske.
Jedina identifikovana osoba iz Detektorovog istraživanja porijeklom iz Bugarske je Mircho Angelov, koga je ranije spomenuti Rosca u razgovoru s novinarima identifikovao kao osobu koja mu je donosila hranu u kampu.
Angelov je također i jedina osoba sa spiska moldavske obavještajne službe koja je iz Bugarske, a koje su bile organizatori kampova. U Bugarskoj bio vođa neonacističke grupe navijača, a i sam nosi neonacističke tetovaže. U automobilu u kojem je Gotco uhapšena 11. oktobra pronađena je njegova fotografija.
Gotco kaže da je u kampu, u kojem je vidjela i Roscu, provodila malo vremena.
Tokom jednog od ranijih ročišta pred sudom u Moldaviji, kao okvirna lokacija treninga u BiH navode se Glamočani, selo smješteno sjeverno od Banje Luke, nadomak bivšeg vojnog aerodroma Zalužani.
“Uglavnom smo išli u grad, gdje je on iznajmio sobu. Rijetko sam razgovarala s momcima koji su bili u kampu. Uglavnom sam išla u šumu, vodeći Mišu sa sobom“, kazala je Gotco.
Gotco tvrdi da je u kampu ostala oko deset dana, ali da se drugo putovanje u kamp desilo u septembru 2024. Tog puta, kaže Gotco, Mišo je organizovao iznajmljenu seosku kuću na dva sprata u kojoj je neko živio. Kako navodi, iz kuće nije bilo moguće odmah otići.
“Mišo je zaista imao problema s poslom. Ali me to nije posebno uznemirilo jer sam se tamo odmarala. Otišao je i vratio se. Otprilike jedanaest dana kasnije, rekao je da moram krenuti na put. U tom trenutku nisam ništa razumjela i nisam dobila jasne odgovore na pitanja“, kazala je Gotco zaključujući svjedočenje izjavom da ju je on potom “stavio u auto“ s Maksimom, Lubom i Vovom.
Nastavak suđenja planiran je za 13. oktobar 2025. godine.