Dragan Čović, prijeratni Jugoslaven i bivši član Partije koji se potpisivao ćirilicom, nakon više od dva desetljeća apsolutističke vladavine na čelu HDZ-a BiH, odlučio je da se neće kandidirati za člana Predsjedništva BiH, pa je došlo vrijeme za podvlačenje crte na dugačku i brojnim kontroverzama obilježenu političku karijeru „prvog u Hrvata“, kako hadezeovci od milja zovu svoga predsjednika.
Dragan Čović ponovno je govorio o takozvanom „legitimnom predstavljanju“ Hrvata, dok skupa s SNSD-om mjesecima provodi blokade državnih institucija ali i procese europskih integracija.
Čović je, podsjetimo, čestitao dan utemeljenja paradržave „Hrvatske Republike Herceg-Bosne“.
"Jer, onaj sklad koji je imala Hrvatska Republika, prije toga Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, kroz izvršnu, zakonodavnu i sudbenu vlast, teško da se čak može uspoređivati u vrijednostima s onim što danas baštinimo kroz izvršnu i zakonodavnu vlast, pa i sudbenu vlast u BiH", poručio je ranije Čović.
Lider HDZ-a govorio je kako „još uvijek ima onih koji nisu ostvarili svoje političke i ratne ambicije te vjeruju da mogu postići ciljeve blateći Herceg-Bosnu. Kazao je da je sve što je Herceg-Bosna imala ugrađeno u institucije BiH kroz transformaciju i Daytonski sporazum, pa tako i vrijednosti Hrvatske Republike Herceg-Bosne“.
-Blaćenje tog nasljeđa krajnje je neodgovorno prema povijesti, osobito hrvatskog naroda, a takvi pokušaji neće uspjeti, kazao je.
Čović godinama tvrdi da je legalist i da poštuje presude međunarodnih i domaćih sudskih institucija, ali samo kada se one ne dotiču njega i politike koju vodi.
Podsjetimo, prema presudi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) od 29. maja 2013. godine, šestorica čelnika "Herceg-Bosne" osuđena su zbog ostvarivanja zajedničkog zločinačkog pothvata (JCE) s ciljem uklanjanja bošnjačkog stanovništva te uspostave hrvatskog entiteta u BiH.
Osuđeni su:
Jadranko Prlić – bivši predsjednik Vlade HVO / Republike Herceg-Bosne – osuđen na 25 godina zatvora.
Bruno Stojić – bivši ministar odbrane HVO – osuđen na 20 godina.
Slobodan Praljak – visoki zapovjednik HVO-a – osuđen na 20 godina.
Milivoj Petković – načelnik Stožera HVO – osuđen na 20 godina.
Valentin Ćorić – zapovjednik vojne policije HVO – osuđen na 16 godina.
Berislav Pušić – voditelj Ureda za razmjenu zarobljenika i detencijske strukture – osuđen na 10 godina.
Okvir presude:
ICTY je utvrdio da su počinitelji bili dio zajedničkog zločinačkog pothvata (JCE) usmjerenog na etničko čišćenje Bošnjaka s područja "Herceg-Bosne", kroz deportacije, ubijanja, zatvaranja, mučenja, rušenje...
Žalbeno vijeće je većinu presuda potvrdilo, ukupan zbroj izrečenih kazni iznosi 111 godina, dok je žalba pojedinih osuđenika odbijena ili djelomice usvojena bez utjecaja na glavnu odgovornost.
Dakle, ICTY je pravomoćno osudio šest visokih dužnosnika "Herceg-Bosne": Jadranka Prlića (25 g), Brunu Stojića (20 g), Slobodana Praljka (20 g), Milivoja Petkovića (20 g), Valentina Ćorića (16 g) i Berislava Pušića (10 g). To su osobe direktno osuđene za odgovornost u formiranju i provođenju paradržavne tvorevine "Republike Herceg-Bosne", čije postojanje Dragan Čović često opravdava.
Slična je, sjetit ćemo, bila i Čovićeva reakcija kada je Marinko Čavara, bivši predsjednik Federacije BH, završio na američkoj „crnoj listi“, kada je lider HDZ-a BiH osporavao odluke američke administracije.
POLITIČKA OSTAVŠTINA
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović, od provjerenog JNA kadra i direktora vodeće kompanije u vojnoj industriji bivše Jugoslavije, deklariranog Jugoslavena i ateiste, u mladosti vođe navijača Veleža, koji se potpisivao ćirilicom, postao je veliki Hrvat i vjernik, a nakon toga i rekorder koji već duže od dva desetljeća ima apsolutnu vlast u svojim rukama na svim političkim razinama u državi.
Politički konvertiti nisu neuobičajene pojave u siromašnim društvima koji baštine autoritarnu političku kulturu. Siromašna društva u kojima se ljudi često služe političkim konvertitstvom, mimikrijom, prikrivanjem, ne bi li došli do različitih benefita i osigurali sebi lagodniji život, i danas vladaju na brdovitom Balkanu.
Politička ostavština Dragana Čovića je falsificiranje vlastite, a onda i naše kolektivne prošlosti te očit pokušaj povijesnog revizionizma. Koristeći se revizionističkim falsifikatima, Čović i njegovi sljedbenici pokušavaju uspostaviti sustav koji bi po svemu bio suprotan onome što su i oni sami bili 80-ih godina prošloga stoljeća u Jugoslaviji.
SVE FUNKCIJE DRAGANA ČOVIĆA
Federalni ministar financija
Mandat: od 12. decembra 1998. do 12. marta 2001.
Vršilac dužnosti premijera Federacije BiH
Mandat: od 10. januara 2001. do 12. marta 2001.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine
Prvi mandat: 28. oktobar 2002. – 9. maj 2005. (smijenjen od strane visokog predstavnika Paddyja Ashdowna)
Drugi mandat: 17. novembar 2014. – 20. novembar 2018.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH
Više puta tokom mandata:
2. aprila – 10. aprila 2003.
juna 2003. – 28. februara 2004.
jula 2015. – 17. marta 2016.
jula 2017. – 17. marta 2018.
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH)
Na čelu stranke od 5. juna 2005.
Delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH
Mandati u Domu naroda:
9. jun 2011. – 17. novembar 2014.
Od februara 2019. nadalje
Dopredsjedavajući (zamjenik predsjedavajućeg) Doma naroda BiH
Trenutno obnaša ovu funkciju.
Predsjednik je nevladine organizacije Hrvatski narodni sabor
„ČUVAJTE REPUBLIKU SRPSKU“
U kontekstu nedavnih poruka iz Zagreba o potrebi uspostave „trećeg entiteta“ u BiH, „Slobodna Bosna“ podsjeća na zastrašujuće brojke koje ukazuju na egzodus Hrvata s polovice teritorije Bosne i Hercegovine, upravo za vrijeme vladavine HDZ-a BiH.
Podaci o broju Hrvata po gradovima u RS-u, usporedba 1991. - 2013.:
Grad |
1991 |
2013 |
Banjaluka |
29.026 |
5.104 |
Derventa |
21.952 |
2.573 |
Prijedor |
6.316 |
1.762 |
Modriča |
8.132 |
1.674 |
Bosanski Brod |
13.949 |
3.287 |
Ukupan zbroj
1991: 79.375
2013: 14.400
Pad ukupno: 64.975 ljudi
Postotak pada: −81,9%
Pad po gradovima
Grad |
Apsolutni pad |
% pad |
Banjaluka |
−23.922 |
−82,4% |
Derventa |
−19.379 |
−88,3% |
Prijedor |
−4.554 |
−72,1% |
Modriča |
−6.458 |
−79,4% |
Bosanski Brod |
−10.662 |
−76,4% |
Najveći apsolutni pad: Banjaluka (−23.922)
Najveći relativni pad (%): Derventa (−88,3%)
Svi gradovi bilježe drastičan pad (70–90%)
Ukupno stanovništvo u ovim gradovima palo je na manje od 1/5 početnog broja
Brojke same po sebi pokazuju velik pad broja Hrvata u tim općinama između 1991. i 2013. (oko −82%), a ne treba zaboraviti da je već 34 godine Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine na vlasti na svim razinama, a u bh. entitetu Republika Srpska, po ustavu ima ministre u entiteskoj vladi i potpredsjednika Republike Srpske.
Što brojke stvarno pokazuju?
Drastičan pad stanovništva u svim navedenim gradovima
Promjene su se dogodile u razdoblju 1991–2013, s najvećim lomom tokom 1990-ih
Nakon etničkog čišćenja i prisilne migracije, poslijeratni povratak Hrvata u RS bio je ograničen.
Najveći demografski pad dogodio se prije ili neposredno nakon toga, tokom rata i ranog poraća.
Ove brojke jasno pokazuju demografski slom jedne populacije na tom području.
Čović je za govornicom Narodne skupštine RS – „Čuvajte Republiku Srpsku“
Dragan Čović je u više navrata javno govorio u institucijama Republike Srpske, uključujući i obraćanje u Narodnoj skupštini Republike Srpske, gdje je iznio poruke o potrebi očuvanja ustavne pozicije tog bh. entiteta.
Kao što se može vidjeti iz analize „Slobodne Bosne“, ogroman pad broja Hrvata u tim gradovima dogodio se tokom rata, ali i neposredno nakon njega.
Izjave poput one o „čuvanju RS-a“ tumače se i kao dio političke strategije održavanje odnosa s vlastima RS-a, ali i zanemarivanje pitanja povratka Hrvata u RS.
Ključni podaci
Popis 1991 (područje današnje RS): oko 220.000 – 230.000 Hrvata
Popis 2013 (RS): oko 29.000 Hrvata
Razlika: približno 190.000 – 200.000 ljudi manje
Na koncu, oko 200.000 Hrvata je nestalo iz demografske slike RS-a.
Vodstvo HDZ-a BiH nedovoljno je ulagalo u povratničke sredine, dok je s druge strane fokus bio na političkim pitanjima poput izbornog zakona.
Činjenica je kako je došlo do zanemarivanja položaja Hrvata u RS-u, u odnosu na one u Federaciji BiH, čemu svjedoči i Čovićev nedolazak među Hrvate Briševa.
Također, u Mostaru i Hercegovini su u vrijeme vladavine HDZ-a BiH uništeni industrijski giganti, nekadašnji „Soko“, u kojem je kao direktor radio upravo Dragan Čović, ali i „Aluminij“ čija je proizvodnja ugašena.
Aluminij Mostar je prije rata zapošljavao 3.602 radnika, a danas dio proizvodnih pogona „Aluminija“ iznajmio je Čovićev izraelski prijatelj Amir Gross Kabiri, u čijim pogonima danas radi između 350 i 500 radnika.
Uništenje industrijske proizvodnje i gašenje kompanija izravno su uzrokovali i masovnim iseljavanjem Hrvata iz Hercegovine za vrijeme vladavine HDZ-a BiH.
Pitanje je što bi se tek dogodilo Hrvatima u BiH kada bi Čović, uz pomoć strateških partnera, dobio administrativnu jedinicu, ili „treći entitet“, ekonomski ovisan i izoliran od ostatka države...
(SB)
