Dok rastu globalne tenzije oko Irana, ekonomisti upozoravaju da se svijet suočava s krizom koju novac ne može riješiti.
Za razliku od ranijih finansijskih kriza, gdje su centralne banke mogle intervenirati štampanjem novca, ovoga puta problem je fizičke prirode – nestašica resursa.
Ekonomski analitičar Chris Martenson upozorava da Sjedinjene Američke Države ulaze u opasnu zabludu, vjerujući da finansijskim instrumentima mogu riješiti krizu koja je u suštini materijalna, a ne monetarna.
“Fizika pobjeđuje narative”
Martenson ističe da globalni sukobi ne zavise od percepcije tržišta ili političkih poruka, već od realne dostupnosti resursa. Ako dođe do prekida u snabdijevanju naftom, nijedna količina novca ne može nadoknaditi manjak fizičke isporuke.
Prema njegovim riječima, “fiziku nije briga za narative”, što znači da stvarni svijet funkcioniše isključivo na osnovu dostupnosti energije i robe.
Granice moći centralnih banaka
Tokom ranijih kriza, poput 2008. godine ili pandemije, centralne banke su koristile mjere poput štampanja novca kako bi stabilizovale ekonomiju.
Međutim, u slučaju ozbiljnog sukoba i mogućeg zatvaranja strateških pravaca poput Hormuški moreuz, takve mjere gube efekat.
Problem tada više nije finansijski, već fizički – da li nafta i roba uopšte mogu stići do tržišta.
Martenson upozorava da bi takav scenario predstavljao direktan udar na globalni ekonomski sistem koji se decenijama oslanja na nesmetanu trgovinu i stabilne lance snabdijevanja.
