Mogućnost da se zatvorska kazna do jedne godine zamijeni novčanom otvara pitanje jednakosti pred zakonom.
Prema važećim propisima, osuđeni može podnijeti zahtjev da kaznu zatvora otkupi po tarifi od 100 KM po danu, što znači da bi za godinu zatvora trebalo izdvojiti i do 36.500 maraka.
Formalna i stvarna jednakost
Upravo zbog toga u javnosti se sve češće postavlja pitanje da li je izbjegavanje zatvora rezervisano samo za osuđenike s dubokim džepom. Stručnjaci ističu da sama ideja alternativnih sankcija nije sporna, ali upozoravaju da se otvara dilema stvarne jednakosti među građanima.
Profesor ustavnog prava Davor Trlin smatra da se pitanje otkupa kazne mora posmatrati i iz perspektive ustavnog prava i principa jednakosti.
- Pitanje otkupa kazne zatvora do jedne godine nesumnjivo otvara ozbiljne dileme s aspekta ustavnog prava, principa jednakosti i svrhe kažnjavanja – navodi Trlin.
On pojašnjava da norma formalno važi jednako za sve, jer svaki osuđenik ima pravo zatražiti zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. Međutim, u praksi se javlja razlika između formalne i stvarne jednakosti.
- Lice koje ima značajna finansijska sredstva realno može izbjeći izvršenje kazne zatvora, dok lice slabijeg imovnog stanja tu mogućnost nema. U tom smislu može se govoriti o posrednoj diskriminaciji zasnovanoj na imovnom statusu – upozorava Trlin.
Pravo, a ne obaveza
On dodaje da kratkotrajne kazne zatvora često imaju ograničen preventivni efekt i mogu proizvesti negativne socijalne posljedice, zbog čega mnogi savremeni pravni sistemi uvode alternativne sankcije poput novčanih kazni ili rada za opće dobro. Ipak, problem nastaje kada visina novčane kazne nije prilagođena imovinskom stanju osuđenika.
- Ako svima odredite isti novčani iznos, formalno su svi jednaki, ali u stvarnosti taj iznos nema isti efekt. Za nekoga predstavlja ozbiljnu sankciju, a za nekoga zanemariv trošak – objašnjava Trlin.
Zbog toga, kako navodi, brojni evropski pravni sistemi primjenjuju model u kojem se visina novčane kazne prilagođava prihodima osuđenog, čime se postiže stvarna jednakost u kažnjavanju.
S druge strane, pravni stručnjak Milan Blagojević smatra da otkup zatvorske kazne do jedne godine, ako je zakonom propisan kao pravo, a ne kao obaveza, daje nadležnom sudu mogućnost da u svakom slučaju cijeni, zavisno od svih pravno relevantnih činjenica i okolnosti, da li treba dozvoliti da se takva zatvorska kazna otkupi ili ne, nezavisno od toga da li se radi o bogatom ili siromašnom osuđeniku.
- Ako tako radi svoj posao nadležni sud, onda nema bojazni od diskriminacije, to jest kada sud tako radi svoj posao, onda nema opasnosti da institut otkupa kazne zatvora do jedne godine bude rezervisan samo za osuđenike s dubokim džepom – istakao je.
Društveno koristan rad kao alternativa
- Društveno koristan rad, kao alternativa i svojevrsna parapenalna mjera za otkup kazne zatvora do jedne godine, po meni ima svoj ratio prvenstveno u slučajevima siromašnih osuđenika, koji zbog te lične i imovinske okolnosti nisu u mogućnosti da otkupe kaznu zatvora do jedne godine, a istovremeno ostale lične okolnosti takvog osuđenika ukazuju da će se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju postići i ako se zatvorska kazna takvom licu zamijeni društveno korisnim radom – kazao je Blagojević za „Avaz“.
