Od Slobe i Tuđmana do Dodika i Maxa: Bauk "zelene transverzale" ponovo kruži svijetom

Bauk "zelene transverzale" ponovo kruži Evropom i svijetom. Taj mit koji je imao svoju ulogu u pregovorima Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana prije skoro 35 godina, te, kako su pisali Mile Stojić i Senad Pećanin, postao glavnim argumentom za podjelu Bosne i Hercegovine - ponovo je dio naše nesretne stvarnosti.

Zaodjenuta možda u neko novo vrijeme, u neke nove narative, ali s jednako agresivnim i jednako opasnim namjerama, priča o "zelenoj opasnosti", baš kao i ona o , dio je narativa koji mogu staviti u okvire opasne dehumanizacije...

"Muslimanski kvarni gen"

Kada notorni pred Komitetom za vanjske poslove američkog Kongresa o situaciji na Zapadnom Balkanu iznosi neistine da ti strašni "muslimani" progone Hrvate-katolike po Bosni koja, eto, propala, a da bi pred međunarodnom javnošću opravdao projekt trećeg entiteta (čitaj tzv. Herceg-Bosne) "koji će spasiti ovu proganjanu kršćansku zajednici", a onda to podrži "partner" Milorad Dodik koji na dnevnoj osnovi emitira govor mržnje o "Turcima" kao lažovima, o "muslimanima" i Sarajevu koje smrdi na burek, o Teheranu... – jasno je onda šta imamo na sceni.

Pritom, riječ je o Dodiku koji politički sin Biljane Plavšić i njezinog narativa o "kvarnom muslimanskom genu", o političaru koji veliča osuđenike za genocid nad Bošnjacima, Ratka Mladića i Radovana Karadžića, onima što etnički očistiše bh. Hrvate s polovice teritorije BiH.

Takve dehumanizirajuće medijski matrice stvorile su 1990-ih uvjete za rijeke krvi na Balkanu. To su produkti starih politika kojima su domaći sudovi, u rasponu od Suda BiH do Haškog tribunala, od SR Njemačke do Sjedinjenih Američkih Država pravosnažno presudili.

Sličan fašistički narativ se nakon završetka agresije prividno primirio uslijed odlučnosti međunarodne zajednice koja je preko noći uklanjala sve koji su destabilizirali zemlju.

To je vrijeme kada je Milorad Dodik govorio o "republici šumskoj" i tražio hapšenje Karadžića, potvrđivao da zna kako je bio genocid u Srebrenici, a njegov saveznik Dragan Čović govorio na dženazi Aliji Izetbegoviću...

Dodikovi propagandisti

Mada je Dodik o Teheranu govorio i ranije, teoriju zavjere o "zelenoj transverzali", i to "od Bosfora do Bihaća", ponovo su "potpalili" upravo propagandisti Milorada Dodika na RTRS-u, i to još u februaru 2017. godine. U emisiji "Pečat" žestoko je tada kritizirana ideja o izgradnji brze ceste između Beograda i Sarajeva, te, naravno, nazvana "zelenom transverzalom".

U junu 2018. godine javio se i Miloševićev portparol i Vučićev "Osman-aga", notorni Ivica Dačić, koji je ničim izazvan poručio da je "kod djela Albanaca postoji želja" za stvaranjem takozvane "zelene transverzale", ali da su to "fantazije opasne po region i da iza njih stoji islamski ekstremizam".

U ljeto iste godine Vučićeva Prva Srpska TV još 2018. godine "objašnjavala" da "zelena transverzala" datira još iz vremena kada su Osmanlije napravile prodor u Evropu, da je "sve vrijeme tinjala i naposljetku oživjela".

Čak su "problematizirali" i naziv sarajevske "Zetre", podsjećajući da je ona još u vrijeme Zimske olimpijade u Sarajevu "protumačena" kao skraćenica za "zelena transverzala, što je valjda u ravni sa bacanjem "srpske nejači" lavovima u Pionirskoj dolini!?

Svetlana Milenković-Popović će na istoj televiziji "objasniti" da je "islamski prodor u Evropi najveći uspjeh Osmanlija", te da je on upravo išao "čuvenom zelenom transverzalom", nastavljajući tako poznati proces dehumanizacije "svih zelenih".

"Zelena transverzala od Konjica do Neuma"

Da ni Max Primorac u Washingtonu nije pričao svoju već priču, već Radobolju muti neki drugi "soko", treba podsjetiti da su od "Konjica, Jablanice, (preko Stoca i Neuma) kojom bi "Sarajevo dugoročno dirigiralo i koju bi držali direktno pod svojom kontrolom, a samim tim uvjetovalo sve buduće projekte".

Nešto prije, u februaru 2018. , te pritom tražio da se uveže sve što nosi ime

Bivša predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović Evropu je plašila hiljadama ISIL-ovaca, na granici Hrvatske, da bi je dostojno zamijenio Zoran Milanović ("prvo šampon, onda parfem").

Sve je to negdje priča o "zelenoj opasnosti", i to, kako rekosmo, ne traje od jučer.

Priča o "zelenoj opasnosti" je upravo na Mitićevoj RTS, korištena kao propagandno sredstvo kojim su opravdavani ratni zločini, odnosno genocid u BiH, te progoni hiljada Bošnjaka u Sandžaku.

"Zelena opasnost" - kao onomad, u osvit agresija i ratova '90-ih, i danas služi kao argument u nekim novim pričama o našim razgraničenjima, sve prizivajući duhove mračne prošlosti i unoseći zebnju i strah u prostore s kojih se ljudi ionako sve više sele, odlazeći daleko iz "naše mrtvaje" pod "sunce tuđeg neba", gdje će tražiti sreću koju ovdje našli nisu...

Legendarni beogradski novinar, pokojni Pero Luković s pravom je ovakvo medijsko-lobističko problematiziranje "zelene transverzale" i sličnih "zelenih opasnosti" nazvao proizvodima gluposti, ludila i fašizma!

Jedino je problem što naši životi prolaze u tome...