Slavni vojskovođa ili prvi serijski ubica u istoriji: Stotine dječaka nestale kod njegovog zamka
Rođen 1405. godine, Žil de Re vaspitavan je da bude najobrazovaniji i najodvažniji francuski plemić. Svakako je bio jedan od najbogatijih.
Sve do danas, ovaj čovjek ostaje jedna od najmračnijih i najkontroverznijih ličnosti u francuskoj, ali i svjetskoj istoriji – proslavljeni ratni heroj, ali i monstrum, silovatelj i pedofil, a možda jedan od prvih dokumentovanih serijskih ubica u istoriji.
Žil je bio toliko dobar vojskovođa da je njegovo vojničko umijeće i hrabrost bilo poznato i tadašnjem francuskom kralju Šarlu VII Pobjedniku. Njegovu hrabrost i odanost navodili su kao primjer najčistijeg patriotizma.
Jovanka Orleanka imala je viziju da joj anđeo govori kako mora da spasi Francusku i kako će kralj Šarl VII pobijediti u stogodišnjem ratu i osloboditi Francusku od engleskog terora. U tom poduhvatu kraj nje je bio upravo Žil de Re.
Od 1427. do 1435. on je komandovao francuskom vojskom. Godine 1429. borio se protiv Engleza zajedno sa Jovankom Orleankom u bici za Orlean, boju koja je označila prekretnicu u sukobu koji danas znamo pod imenom Stogodišnji rat.
Zbog zasluga, kralj Šarl VII Žilu je dodijelio najviše vojno zvanje, proglasivši ga maršalom Francuske kada je imao samo 25 godina.
Nedugo zatim, Orleanka će 1431. gorjeti na lomači, a njena „desna ruka“ neće ni prisustvovati suđenju…
Imaće „pametnija posla“…
Za to vrijeme, Žil de Re baviće se trošenjem krvavo zarađenog novca. Postepeno se povlačio iz javnog života i vremenom se potpuno okrenuo uživanju i porocima. Finansirao je sopstvene pozorišne predstave, kupovao umjetnine i živio raskošno, nekontrolisano trošeći novac.
E sad, Žil de Re jeste bio jedan od najbogatijih ljudi Francuske, ali – svaki novac može da se potroši! Rasipnički život ubrzo je došao na naplatu.
A kada je bogatstvo počelo da presušuje, Žil de Re okrenuo se alhemiji. U prvo vrijeme, kao i mnogi, želio je da pretvori metal u zlato. Kada to nije uspjelo, a pod uticajem raznih šarlatana, zagazio je u mnogo mračnije vode…
Krajem tridesetih godina XV vijeka Žil de Re posvećuje se svom mračnom, okultnom hobiju. Uz pomoć nekoliko druida i pomagača izvodio je obrede u pokušaju da prizove demona po imenu Baron. Vjerovao je da mu demoni mogu vratiti bogatstvo, ali da za to traže krvnu žrtvu.
Tada i zvanično počinje njegova propast…
Između 1432. i 1440. godine, stotine djece, uglavnom dječaka iz siromašnih porodica, nestalo je u okolini de Reovih zamkova. U to vrijeme harala je glad, a očevici su davali izjave da su viđali dječake koji bi prosili ispred zamka. Kada bi jednom ušli unutra, gubio bi im se svaki trag. Bilo je i roditelja koji su kasnije svjedočili da su de Reove sluge dolazile i tražile da djecu pošalju u zamak kako bi tamo radila kao sluge. Nijedno od njih više se nije javilo!
Zbog moći i uticaja koji je imao, de Reovi zločini dugo su prolazili neprijavljeno. Međutim, napravio je grešku kada je zbog spora oko imovine ušao u sukob sa jednim sveštenikom. To je pokrenulo crkvenu istragu.
Otkriveni su nagi leševi djece i de Re i nekoliko njegovih slugu je uhapšeno.
Suđenje 1440. bilo je senzacionalno. Svjedočanstva roditelja nestale djece i priznanja njegovih saučesnika bila su zastrašujuća. Žil i njegove sluge kidnapovali su djecu, mučili ih i ubijali u ritualne i sadističke svrhe.
Svaki dječak je isprva tretiran poput plemića – bio bi okupan, obučen u lijepo odijelo i nahranjen. Tek nakon što bi djeca bila potpuno zadovoljna i opuštena, odvođena su u Reove tajne odaje. Tamo bi ih čekao pravi pakao!
Njegovi saučesnici tvrdili su da je de Re žrtve lično mučio i da je uživao u njihovom užasu kada su shvatali da im se bliži smrt. Prvo bi ih mučili, zatim silovali i na kraju ubijali.
Tačan broj žrtava nije poznat, ali procjenjuje se da ih je bilo između 80 i 200, mada neki izvori navode i veće brojeve.
Žil de Re je na mukama priznao zločine – ubistva i silovanja „140 ili više“ djece. Sa dva saučesnika osuđen je na smrt. Dozvoljeno mu je da se ispovijedi i kažu da je tada molio za milost.
Žil de Re obješen je i nakon toga spaljen u Nantu 26. oktobra 1440. godine, zajedno sa svojim saradnicima. Insistirao je da umre prvi.
Iako najveći broj istoričara smatra da je de Re bio odgovoran za zločine zbog kojih je stradao, danas postoje i oni koji tvrde da je čitav slučaj izrežiran i da je Žil možda bio žrtva političke namještaljke kako bi crkva i neki plemići prisvojili njegovu zemlju.
Ipak, većina se slaže da su dokazi o njegovim zločinima previše detaljni i brojni da bi bili u potpunosti izmišljeni.
Vjeruje se da je lik Žila de Rea poslužio kao inspiracija Šarlu Perou za čuvenu bajku „Plavobradi“ („Bluebeard“). To je priča o plemiću koji ubija svoje žene, iako je stvarni Žil ubijao djecu, a ne supruge, prenosi Istorijski zabavnik.