Simić iz Beograda o pobjedi BiH: "Nekad je najteže usuditi se, poslije je sve lakše. Bravo majstori"

Priču je objavio na svom zvaničnom Facebook nalogu, a mi je prenosimo u cjelosti:

" Moram da priznam da se ne sjećam kada sam posljednji put gledao fudbal. Bosna me natjerala. I ne samo natjerala, nego sam zaista uživao.

Ne znam za vas, ali kada je Italija dobila crveni karton, znao sam da Bosna prolazi. Nije pobijedila na sreću, bila je bolja. Ali to nije glavni utisak meča.

Utisak je vjera da može da se preokrene. Ne samo igrača i trenera, nego svih nas.

Pratio sam komentare. Nije bilo sumnje. Iznenađenje bi bilo da Bosna nije prošla. Takva borba. Takva iskrena podrška.

A ono što je najljepše jeste san koji sanjaju neki novi dječaci, koji su na kraju odlučili meč bez promašenog penala.

Toti je izjavio da će se, ako Italija izgubi, preseliti, tako da ga uskoro možemo očekivati u Doboju ili Stocu.

Šalu na stranu, Italija ulaže ko zna koliko hiljada puta više u fudbal. Ima fudbalera skoro koliko Bosna stanovnika.

Međutim, ne igra to. Igraju srce, želja i volja. Igra ono nešto.

Sretan sam, ne samo zbog pobjede, nego zbog sreće svih onih koji se sada raduju i imaju čemu da se nadaju do ljeta.

Glavni utisak je Džeko, koji igra 120 minuta sa 40 godina, Barjaktarević, koji igra u duhu najvećih jugoslovenskih fudbalera, Tabaković, koji pogađa dva puta, trener – gospodin, i da ne nabrajam dalje.

Bosna večeras nije igrala samo za sebe, za sve Bosance i Hercegovce, nego i za nas ostale koji u Bosni vidimo Jugoslaviju – od Crne Gore, Slovenije, Makedonije, Hrvatske i cijelog svijeta.

Zato ovo nije obična pobjeda i plasman na Svjetsko prvenstvo, nego nova stranica historije koja se upravo ispisuje. A ko zna…

Ko sanja, taj i dosanja. Nekad je najteže usuditi se, poslije je sve lakše.

Zato sanjajmo, draga Bosno. Vidjet ćemo se još i pisati još.

I da, kao Novak Đoković, svi budemo specijalni gosti. Što je možda i najljepše u Bosni – što su svi dobronamjerni ljudi dobrodošli.

Za Italiju su navijali Italijani, a za Bosnu čitav jedan svijet nas ostalih, koji, pored fudbala, navijamo za još mnogo toga.

To je ono nešto što samo Bosna ima – nafaka, ćeif, inat, kismet…

Nakon toga dolaze sevdah i dert. Bude nekad i belaja, zbog nekog hajvana, ali tu su uvijek neki insani i jarani koji stvore takav merak da je sve sevap, sabur i halal.

Ko to živi ili često dolazi, zna o čemu pričam.

Šta drugo reći osim: bravo, majstori.

Za ostalo ćemo lako. Ovo su sada sati i dani za radovanje. Hvala vam na tome.", naveo je.