Selekcija za XXVIII Teatar fest „Petar Kočić“ 2026!
„Pjevanje i ćutanje Sofke Nikolić“ – Gradsko pozorište „Semberija“ (Bijeljina), „Igra“ – Pozorište „Boško Buha“ (Beograd), „Una“ – Zvezdara teatar (Beograd), „Bolivud“ – Gradsko pozorište Podgorica, „Gospa Nola“ – Srpsko narodno pozorište (Novi Sad), „Sigurna kuća“ – Gradsko dramsko kazalište „Gavela“ (Zagreb).
Ovogodišnja selekcija, prema izboru selektora Željka Stjepanovića, stavlja fokus na savremeni dramski tekst i priče o položaju žene – iz različitih perspektiva i životnih uloga.
Festival će se odvijati pod sloganom „Od igre do sigurne kuće – i nešto više od toga“.
Direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske Dijana Grbić najavila je prateći program festivala koji će se odvijati uporedo sa takmičarskim programom, ali će imati i dodatne sadržaje koji će biti realizovani u danima prije i poslije glavnog programa.
Između ostalog, biće održana projekcija filma o velikanu srpskog glumišta, Petru Kralju, veče posvećenu dramaturgu Slavku Milanovići, kao i izložba povodom dvije i po decenije rada scenografkinje Dragane Purković Macan.
Ljubiša Savanović, umjetnički direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske najavio je program „Narodno sa narodom“, u okviru kojeg će biti realizovano gostovanje predstava iz produkcije NPRS-a i Zvezdara teatra u Mrkonjić Gradu, Kostajnici, Zvorniku, Bratuncu, Foči, Bileći, Gacku, Nevesinju, Trebinju i Istočnom Sarajevu.
Organizator festivala, kao i svih prethodnih godina, jeste nacionalni teatar Srpske, uz snažnu podršku Ministarstva prosvjete i kulture i pokroviteljstvo Kabineta predsjednika Republike Srpske.
Obrazloženje selektora
Kriterijum za izbor predstava na ovogodišnjem Teatar festu „Petar Kočić“ bio je estetski kvalitet svih segmenata koji čine jedan pozorišni komad kao cjelinu, sa naglaskom na dramski tekst kao polaznu osnovu u stvaranju predstave. Promocija savremenog dramskog teksta je i jedna od orijentacija u dodatnom profilisanju ovog festivala koji u nazivu nosi i ime našeg čuvenog pisca Petra Kočića. Ovogodišnji izbor predstava pokazaće nam bogatstvo u pristupu i pronalaženje raznih načina da se dođe do što boljeg dramskog teksta, bilo da je on napisan od strane dramskog pisca, ili je dramatizacija romana, ili je plod zajedničkog rada dramaturga i reditelja, ili je autorski projekat samog reditelja. Radeći na ovogodišnjoj selekciji primijetio sam da se većina autora bavi pitanjem položaja žene, žena posmatrana iz različitih uglova, žena majka, žena ljubavnica, žena nerotkinja, žena žrtva, žena himna, tako da je i moj konačan izbor išao u tom pravcu. Gotovo u svakoj od izabranih predstava u osnovi je žena i žensko pitanje.
Komad Igra, autorskog tandema Mila Mašović Nikolić i Milica Kralj, u izvođenju Pozorišta „Boško Buha“, govori o mladoj djevojci koja tek treba da postane žena. Zastala je na trenutak i posmatra svijet odraslih u koji treba da uđe.
U fragmentarnoj dramaturgiji, rediteljka Milica Kralj, oslanjajući se na sedam mladih glumaca, uspjela je da uobliči jako duhovitu predstavu u čijoj osnovi je igra, glumačka igra. Ta razigranost mladosti ublažava svu
surovost svijeta u koji treba da zakorači djevojka koja sve to posmatra dajući joj iluziju da je život igra. A nije.
Već u sljedećoj predstavi Pjevanje i ćutanje Sofke Nikolić autora Milivoja Mlađenovića u režiji Sonje Petrović a izvođenju Gradskog pozorišta „Semberija“ vidjećemo ženu kojoj je Bog dao glas, koja je sve podredila svojoj pjevačkoj karijeri i želji da dosegne najviše vrhunce te umjetnosti. U toj namjeri Sofka nesvjesno zanemaruje svoju tek rođenu djevojčicu, koja nakon izvjesnog vremena umire. Sofka Nikolić, očajna zbog tog gubitka, prekida sa pjevanjem, povlači se u tišinu i ćutanje. Drama zamišljena kao omaž poznatoj umjetnici Sofki Nikolić, uz dobro osmišljenu i vođenu režiju i vrlo dobru glumu, postaje više od toga, postaje uzbudljiva i zanimljiva pozorišna predstava.
U predstavi Zvezdara teatra, rađenoj po motivima romana Mome Kapora, u adaptaciji Stevana Koprivice i režiji Dejana Projkovskog, pratimo mladu ženu, jednu, jedinu, jedinstvenu, neponovljivu, Unu. Komad Una zapravo je savremeno čitanje Kaporovog klasika, u kojem se prepliću teme ljubavi, slobode i moralnih dilema. Priča prati sudbine četiri lika kroz priču o ljubavi, politici i slobodi. Savremen, aktuelan, komad kao da je pisan u skladu sa ovim što se danas događa: priča o studentima, profesorima, manipulacijama a sve začinjeno izvrsnom glumom.
I u predstavi Bolivud Gradskog pozorišta Podgorica, autora Maje Pelević a u adaptaciji i režiji Kokana Mladenovića, iako ne dominira žensko pitanje, predstava je metafora za krah industrije i krađe društvenog vlasništva u vrijeme tranzicije, ipak, izdvajaju se dvije žene, žena radnica koja se vješa u propaloj i napuštenoj fabrici i žena upravnica pozorišta koja na sve moguće načine pokušava da obezbijedi krov nad glavom jednom pozorištu. Sve je to ispričano kroz pjesmu, igru i humor u prepoznatljivom rediteljskom rukopisu Kokana Mladenovića. Predstava otvara pitanje naše spremnosti da zaboravimo prošlost i prihvatimo sve što nam se nudi, dovodeći nas u infantilnu situaciju iz koje je teško izaći.
Predstava Gospa Nola, Srpskog narodnog pozorišta, nastala po istoimenoj pripovijeci Isidore Sekulić u dramatizaciji Aleksandre Jovanović a režiji Sonje Petrović, odličan je primjer traganja za dobrim dramskim
tekstom. Spoj klasične literature, dobre dramatizacije, nadahnute režije i glume čine ovu predstavu jako zanimljivom. I svi ostali elementi kao što su svedena scenografija, kostim, scenski govor, scenski pokret, muzika, svjetlo, čine ovu predstavu upečatljivom. Odličan repertoarski potez koji je izrodio i dobru festivalsku predstavu.
Na istom tragu je i predstava Sigurna kuća, Gradskog dramskog kazališta „Gavela“, autorski projekat Anice Tomić i Jelene Kovačić rađen prema romanu Marine Vujčić.
U trenutku kada je nasilje nad ženama postalo svakodnevna tema, ovo mi se čini odličan repertoarski potez. Predstava pokreće mnoga pitanja, kao i ono suštinsko, jesmo li kao društvo spremni razumjeti one koji trpe nasilje i osuditi one koji kao paukovu mrežu pletu višegodišnji odnos manipulacije, kontrole, izolacije, psihološkog i fizičkog nasilja oko svoje žrtve.
Od igre do sigurne kuće – i nešto više od toga, čeka nas na ovogodišnjem Teatar festu „Petar Kočić“.