Seksizam u fudbalu: Izazovi koje donosi pozicija prve trenerice u Bundesligi
Nova trenerica, Marie-Louise Eta, ispisuje historiju fudbala. Međutim, njen slučaj ujedno pokazuje da je seksizam u sportu i dalje svakodnevna pojava.
Kada je u četvrtak, 16.aprila, nova trenerica kluba FC Union Berlin ušla u salu za press konferencije, dočekao ju je veliki broj medijskih predstavnika. Interes za 34-godišnju Etu bio je ogroman, jer je postala prva žena koja obavlja funkciju glavne trenerice u muškoj Bundesliga.
"Znam da ovo ima društveni značaj i uticaj, ali moj fokus je na fudbalu."izjavila je Eta
Robin Afamefuna (29), profesionalni fudbaler i kapiten SC Fortuna Köln, ujedno je i kulturološki antropolog i doktorant. Njegova istraživanja usmjerena su na seksizam i rasizam u fudbalu, a ističe kako je izuzetno važno to što Union sada ima ženu na poziciji glavne trenerice.
"Kada govorimo o vidljivosti i uzorima za mlade djevojke, onda je ovo imenovanje izuzetno važno", kaže Afamefuna u intervjuu za . "Djevojke sada vide da postoji mogućnost da se jednog dana bave ovim poslom, što ranije gotovo da nije bilo zamislivo."
Njemački fudbalski savez trenutno broji oko 4.000 trenerica s C ili Pro licencom, koje imaju kvalifikacije za rad u profesionalnom fudbalu. U posljednjih pet godina taj broj porastao je za približno 25 posto, ali uprkos tome, udio žena među trenerima u najjačim evropskim ligama i dalje je vrlo mali.
Strukturalni, sistemski problem
Marie-Louise Eta sada preuzima tim nakon Steffen Baumgart i time postaje prva glavna trenerica u jednoj evropskoj ligi najvišeg ranga. Iako dobija veliku podršku javnosti, na društvenim mrežama i dalje se mogu vidjeti seksistički i diskriminirajući komentari.
"To me ne opterećuje. Takvi komentari više govore o onima koji ih pišu nego o onima na koje su upućeni", poručuje Eta.
Afamefuna, koji se u svom istraživačkom radu bavi upravo ovim temama, upozorava da problem nije izoliran: "Često se govori o pojedinačnim slučajevima, ali to je pogrešno. Riječ je o duboko ukorijenjenom, strukturalnom i sistemskom problemu s kojim se žene u fudbalu svakodnevno suočavaju. Važno je otvoreno govoriti o diskriminaciji i raditi na razbijanju takvih struktura." ističe on.
Rasizam i seksizam na stadionima
Robin Afamefuna u svom naučnom radu analizira seksizam, rasizam i patrijarhalne obrasce u društvu, pri čemu govori i iz vlastitog iskustva. Kao sin nigerijskog oca i njemačke majke, i sam se često suočava s diskriminacijom, kako na terenu, tako i van njega.
Ističe da se iz perspektive osobe pogođene rasizmom u posljednjim godinama nije mnogo toga promijenilo, barem ne nabolje. Iako postoje određeni pozitivni pomaci, rasistički i seksistički ispadi i dalje su prisutni u svakodnevici.
Posebno naglašava da su stadioni u Njemačkoj često mjesta gdje dolazi do diskriminacije. Čak i danas, 2026. godine, mnogi se osjećaju slobodnim da vrijeđaju sudije, igrače i igračice na osnovu njihovog spola ili boje kože.
"U fudbalu se često raspravlja o tome da li je stadion siguran prostor", kaže Afamefuna. Dodaje da naročito bijeli muškarci često tvrde kako su stadioni mjesta gdje svako može biti ono što jeste i osjećati pripadnost. "Ali to jednostavno nije tačno", upozorava on.
Kako nastaje sistemska diskriminacija?
Afamefuna objašnjava da živimo u društvu koje je duboko obilježeno patrijarhalnim vrijednostima, gdje se perspektiva bijelog muškarca često uzima kao standard. "Fudbal je pretežno bijel i muški prostor, zbog čega se mnogi stereotipi i obrasci ponašanja prenose i na tribine", ističe.
Na taj način nastaje sistemska diskriminacija, u kojoj se razvila kultura da pojedinci misle kako imaju pravo raditi šta žele samo zato što su kupili kartu – vikati, vrijeđati na rasnoj ili spolnoj osnovi i napadati igrače i igračice.
On dodaje da se često susreće s mišljenjem da je takvo ponašanje "uvijek postojalo" i da ga ne treba mijenjati. "Kao da mnogi vjeruju da imaju pravo da se tako ponašaju u tom prostoru, što smatram izuzetno problematičnim", zaključuje Afamefuna.
Pozitivni pomaci u fudbalu
Uprkos brojnim problemima, Robin Afamefuna vidi i određene pozitivne pomake u fudbalu. Kao važne primjere izdvaja imenovanje prve trenerice u Bundesliga, ali i dolazak Vincent Kompany na klupu FC Bayern München.
"Za mene je posebno važno vidjeti da jedan trener tamne boje kože vodi Bayern", ističe Afamefuna.
I Marie-Louise Eta svjesna je svoje uloge uzora. Kroz rad u želi otvoriti vrata i biti inspiracija mladim djevojkama, kako bi vidjele šta je sve moguće postići.
Ipak, naglašava da bi voljela da pitanje spola u fudbalu jednog dana više ne bude tema. Kako kaže, bilo bi idealno da u fokusu budu isključivo sport i rezultati – bez obzira na to da li je riječ o muškarcima ili ženama.
