“Rana u planini”: Izložba radova Slobodana Vidovića u Banjaluci
Izložba radova “Rana u planini” akademskog slikara Slobodana Vidovića biće otvorena večeras, 22. decembra, u 19 časova u Malom izložbenom salonu i Svečanom salonu Kulturnog centra Banski dvor.
Na otvaranju će, pored autora, govoriti Mladen Banjac i Stevan Vuković, kustosi.
“Novi ciklus slika Slobodana Vidovića u sebi nosi sintezu dosadašnjeg rada i novog ličnog istraživanja. Sam koncept u sebi sublimira gest, ličnu fascinaciju, eksperiment i istraživanje koji u konačnici rezultira vizuelnim prikazom i sintezom jedne klasične forme, u ovom slučaju pejzaža, i na prvi pogled neočekivanog relikta prošlosti”, zapisao je Banjac o izložbi.
Istraživanje nasljeđa SFRJ u okviru vizuelnih umjetnosti, dodao je Banjac, nije rijetka pojava na ovim prostorima.
“Bivša država i dalje predstavlja inspiraciju najširem spektru umjetnosti i umjetnika, bilo da se okreću tamnoj ili svijetloj strani njene istorije. Slobodan Vidović kao umjetnik u svom kreativnom stvaralaštvu uglavnom kreće od lične fascinacije, koju pretvara u eksperiment, trudeći se da nadogradi svoj vizuelni rukopis. Zato je njegovo slikarstvo prepoznatljivo iako donosi novine. Kada je fascinacija u pitanju, analizom prethodnih ciklusa uočavamo ponavljanje određenih tema i motiva. Najčešće su to produkti ljudskog modernizma i tehnologije, poput automobila, aviona, velikih tehnoloških dostignuća, veoma sličnih onima kojima su se oduševljavali futuristi početkom 20. vijeka”, zapaža Banjac koji dodaje da vremenska distanca od preko jednog vijeka u ovom slučaju vraća u fokus istu umjetničku inspiraciju i na određeni način evocira principe ranih avangardi.
Novi ciklus slika pod nazivom “Željava”, rezimira Banajc, predstavlja novinu u umjetničkom istraživanju Slobodana Vidovića.
“Riječ je o prikazima velike vojne baze, tačnije aerodroma koji je izgrađen u srcu planine, u samoj njenoj utrobi. U planini Plješevici, na granici današnje Bosne i Hercegovine i Hrvatske, u neposrednoj blizini Bihaća, izgrađen je ogroman vojni podzemni kompleks koji je u sebi mogao da smjesti vojnu avionsku eskadrilu. Projekat je koštao, tada, preko 5 milijardi američkih dolara i predstavljao je jednu od najvećih vojnih tajni SFRJ. Ovaj kolosalni projekat SFRJ realizovan je na vrhuncu Hladnog rata i, pored podzemnog bunkera u Konjicu, predstavlja najmonumentalniji projekat izveden na ovim prostorima”, ističe Banjac.
On navodi da nam današnja pozicija pruža mogućnost da posmatramo istoriju aerodroma na različite načine, te da je ciklus Slobodana Vidovića jedan od njih.
“Na nenametljiv način serija slika prikazuje stanje u kakvom se aerodrom nalazi danas. Slikajući pejzaže, bilo monohromatski sa velikom dozom apstrakcije ili gestualnim koloritom, vidimo njegovo devastirano stanje danas. Činjenica je da aerodrom nikada nije korišćen u svrhe za koje je izgrađen. Ostao je kao lijepa ruina – poput rane u planini, ali i kao spomenik minulim turbulentnim vremenima. Ne možemo a da se ne zapitamo kako su ti resursi mogli biti iskorišteni i kakva bi njihova funkcija bila danas”, piše Banjac.
Kako dalje stoji u njegovom tekstu, prikazi aviona, aerodromskih pista, planinskog grotla koje predstavlja ulaz u aerodrom, istovremeno kod posmatrača bude uzbuđenje i određenu dozu poštovanja, ali i osjećanja melanholije, propadanja i frustracije.
“Najveća ljepota i vrijednost ovog ciklusa nalaze se u činjenici da upravo posmatrač ima ulogu kreatora značenja i narativa koji su prikazani. Na ovaj način slikarstvo Slobodana Vidovića zadržava svu svoju poetičnost i njemu svojstven slikarski rukopis, koji u ovom ciklusu odlazi još jedan korak dalje”, zaključuje Banjac.