PROFESORICA ARMINA GALIJAŠ: 'Srpski svet' i 'Ruski mir' su stare ideje, kada uđu u politiku, tada se tenkovima šire kao u Jugoslaviji 90-ih i Ukrajini danas     

Armina Galijaš je profesorica povijesti u Centru za studije Jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu. Rođena je u Banjoj Luci, odakle je na početku rata protjerana.  Studirala je i doktorirala u Njemačkoj i Austriji. Ovih dana objavila je knjigu

"Ruski mir i srpski svet - ideje, projekti, ratovi", u izdanju Srednje Europe Damira Agičića, u kojoj  daje minucioznu analizu i odgovor na to delikatno i aktualno političko ali i sigurnosno pitanje današnje Europe te kakav utjecaj imaju na ovdašnjoj "mikrorazini".

U razgovoru sa “Jutarnji list” profesorica Galijaš je govorila o svojoj novoj knjizi i pojasnila osnovne ideje koje u njoj prezentira. 

SLIČNOSTI I RAZLIKE

-U knjizi sam pokušala naći odgovor po čemu su slični i po čemu se razlikuju ta dva projekta. Glavna razlika koju sam uočila jest da je ruski više imperijalni i inkluzivniji, a srpski višenacionalni odnosno ekskluzivniji, rezerviran samo za Srbe. Ali oba projekta se nikad jasno i u potpunosti precizno ne daju definirati, zadržavaju određenu difuznost, kako bi se lakše mogli prilagoditi datim okolnostima, političko-povijesnim momentima, diskursima i svjetonazorima.

Ono što im je zajedničko su njihovi  krajnji ciljevi: objedinjenje nacije – svi Srbi odnosno svi Rusi u jednoj državi i širenje teritorija.

I Rusi i Srbi sebe smatraju nacijama koje su predodređene da "okupljaju", da one budu predvodnice, da su kulturološki superiorne, jedna na Balkanu, druga u Euroaziji pa i šire.

Obje nacije smatraju da su i u socijalističkim deklarativno

ravnopravnim savezima republika, u SSSR-u, odnosno SFR Jugoslaviji, imale vodeću ulogu, oko njih su se te države i gradile i stvarale. Imali su osjećaj da su oni nositelji tih država.

Neka vrsta centripetalne političke snage, neka vrsta matice?

-Upravo tako. Oni su sebi namijenili ulogu matice, ulogu središta i vodstva i po narativima su jako slični. Oba projekta se baziraju na povijesnoj tradiciji, dakako selektivnoj. U tim diskursima je vrlo bitan srednji vijek i ondašnja državnost, jer se polazi od toga da tko je bio prvi negdje, tome zemlja pripada, taj je najstariji. Tako se srednji vijek koristi za legitimaciju svoje autohtonosti i "prava" na teritorij. Pa u srpskom narativu npr. imate Kosovo kao srce Srbije, dok je u ruskom srce Rusije Kijev. Sljedeća stavka je Drugi svjetski rat jer povlači paralele do danas s tim tko je bio dobar, tko je bio loš, tko je bio na pravoj strani, tko na krivoj i to se pojednostavljuje do besvijesti. Tako su u tom narativu Rusi pobijedili fašiste, a fašisti su Nijemci i Ukrajinci, dok su se Srbi isto borili protiv fašista, u ovom slučaju Nijemaca i

Hrvata. Onda se tako izvuče analogija do danas. Pa se u 1990-im Srbi navodno bore protiv fašizma, kao i Rusi danas u Ukrajini.

Sličnost se naravno očitava i u raspadu SSSR-a i SFRJ, pri čemu je veliki broj Srba odnosno Rusa ostao izvan granica matične države, koje bi ova obnovljena ideja trebala ujediniti "sve u istoj državi". Za razliku od Srba, Putin je

inkluzivan, što će reći da on ne gleda da samo Rusi budu u toj državi. Srbi, s druge strane, vide Kosovo samo kao teritorij, ali bez Albanaca.

Mogu li se te ideje realizirati?

-Ja u knjizi diferenciram to kao ideju, koncept i projekt. Ideja nacionalnog " programa” je nešto što postoji uvijek. I ta ideja je, kako bih rekla, vjerojatno neuništiva. Ideja o velikoj nacionalnoj državi i stalnom širenju granica

postoji u glavama određenih elita od 19. stoljeća. Kad te ideje dođu u spregu s politikom, onda možemo govoriti o postojanju koncepta, a to je po meni trenutačno "srpski svet" .Projekt je kad ga politika pokuša realizirati, kao što je bilo na području raspadnute Jugoslavije 1990-ih, kada su ideje, iz intelektualnih krugova, iz SANU ušle u politiku , a politika poslala tenkove da te ideje ostvare. Projekt je ovo što sada imamo u Rusiji kada neke stare ideje Aleksandra Solženjicina, primjerice,  dođu do Vladimira Putina i onda pošalju tenkove na Ukrajinu. Pokušava realizirati “ruski mir”.

IDEJA VELIKE SRBIJE JE TRAJNA

Znači Velika Srbija je bila projekt, a “srpski svet” je za sada koncept, što ne znači da ne može prijeći u projekt, ali se može vratit i na ideje i na početne postavke. To nije linearan proces.

Mislim da će ta ideja u principu uvijek postojati negdje. “Srpski svet” se kao koncept službeno vratio u politiku kada ga je jasnio artikulirao Aleksandar Vulin. On je vrlo sličan velikosrpskom iz 1990-ih, osim što je sada ograničen uglavnom na Republiku Srpsku, znači polovinu BiH, Crnu goru i, naravno, na Kosovo. Izgleda da se od granice Karlovac, Karlobag, Ogulin Virovitica ipak odustalo. Možda je tu Hrvatska kao članica EU I NATO-a i sa svega 3-4 posto srpskog stanovništva, trenutačno iznad dosega tog projekta, ali takvi projekti uvijek vrebaju šansu i “nadaju se”, a BiH, odnosno najmanje RS, Crna Gora i Kosovo svakako su suštinski dijelovi  ideje i težnje “srpskog sveta”.

.