Pristupačnost u Banjaluci samo na papiru: Novi objekti bez osnovnih uslova za invalide
Udruženje žrtava saobraćajnih nezgoda “Step” analiziralo je više od 100 objekata u Banjaluci i rezultati su zabrinjavajući – standardi pristupačnosti za osobe sa invaliditetom u najvećoj mjeri nisu ispunjeni.
Projekat “Grad za sve – za pristupačnu Banjaluku” otkrio je gorku stvarnost s kojom se svakodnevno suočava procijenjenih 30.000 osoba sa invaliditetom u ovom gradu (ne govorimo samo o osobama u kolicima, već o svim oblicima invaliditeta).
Direktor Udruženja “Step” Dejan Trninić kaže da su analizirani objekti svrstani u kategorije: kulturni, sportski, turistički, ugostiteljski i trgovački.
“Djelimično možemo biti zadovoljni samo objektima kulture – muzejima i pozorištima, te sportskim dvoranama i bazenima, gdje je analiza pokazala zadovoljavajući nivo pristupačnosti”, ističe Trninić.
Naime, u okviru analize nisu pronašli nijedan kafić koji ima pristupačan toalet, dok to ima samo jedan restoran. Tek jedan hotel u Banjaluci posjeduje dvije u potpunosti prilagođene sobe za osobe sa invaliditetom.
“Situacija u Banjaluci pokazuje da su, kada govorimo o toaletima, najpristupačniji tržni centri i benzinske pumpe. To nas dovodi u situaciju da npr. neko ko živi u Banjaluci ili u grad dolazi kao turista nema puni pristup sadržajima koje želi posjetiti, već kretanje mora ograničiti isključivo na te rijetke objekte”, objašnjava Trninić.
Zakon postoji, ali se ne primjenjuje
Posebno zabrinjava činjenica da se zakonske obaveze ne poštuju ni kod novoizgrađenih objekata. Trninić podsjeća da je član 87. Zakona o uređenju prostora i građenju Republike Srpske jasan: svi javni, poslovni i stambeni objekti moraju biti pristupačni osobama s invaliditetom.
“Nedopustivo je da pojedini novi objekti dobijaju upotrebne dozvole, a da nisu u potpunosti prilagođeni. Iako fokus naše analize nisu bili stambeni objekti, postavljamo pitanje: “Šta će se desiti osobama sa invaliditetom u slučaju elementarne nepogode, poplave ili požara i kako će se izvesti evakuacija?”. To više nije samo administrativni propust, već direktna prijetnja po bezbjednost”, upozorava direktor “Stepa”.
On naglašava da se odgovornost na kraju svodi na inspekcijske organe koji su nadležni da kontrolišu ovu oblast i sankcionišu nepoštovanje zakona.
Barijere su svuda – i na ulici i u institucijama
Arhitektonske barijere ne tiču se samo kafića i restorana. Trninić ističe da su nepristupačne i pojedine institucije javne uprave, obrazovne ustanove, pa čak i objekti koji pružaju zdravstvene usluge.
“Pristupačnost se često pogrešno posmatra samo kao neka ravna površina bez stepenica na ulazu. Međutim, u praksi suočavamo se sa uskim vratima kroz koja kolica ne mogu proći, spratovima koji nisu vertikalno povezani, a najveći problem su neprilagođeni toaleti”, kaže Trninić.
On odbacuje izgovor o nedostatku prostora i ukazuje na princip univerzalnog dizajna.
“Ono što je pristupačno osobama sa invaliditetom – pristupačno je svima. To znači da od starta projektujete toalet koji je opremljen svim elementima, a koji nesmetano mogu koristiti i osobe koje nemaju invaliditet”, pojašnjava Trninić, dodajući da pristupačno okruženje koristi i starijim osobama, trudnicama, roditeljima sa bebama i djeci.
Privreda ignorisanjem gubi goste i novac
Trninić upozorava i na ekonomsku dimenziju problema. Oko 15 odsto populacije na globalnom nivou živi sa nekim oblikom invaliditeta, a turistički potencijal ovog tržišta nije zanemariv.
“Imamo veliki broj građana EU – osoba sa invaliditetom koje aktivno putuju. To je tržište koje BiH, a tako i Banjaluka, ne smije zanemariti ako nam je cilj da privučeno strane turiste”, naglašava on.
Tokom analize susretali su se s vlasnicima koji odbijaju čak i osnovne intervencije.
“Vlasnici objekte posmatraju isključivo kao nepotreban trošak, a ne kao dugoročno ulaganje. Kako onda možemo očekivati zahtjevnija rješenja poput podiznih platformi, liftova i toaleta? Ignorisanjem manje adaptacije ugostitelji svjesno odbijaju čitavu jednu populaciju gostiju”, ističe Trninić.
Četiri faze, jedna konferencija, konkretne preporuke
Projekat je strukturisan u četiri faze. Analiza pristupačnosti je završena, a u toku je javna kampanja putem video-spotova na društvenim mrežama i u medijima. U trećoj fazi nastoji se uspostaviti dijalog sa institucijama i privatnim sektorom, dok je za početak septembra planirana završna konferencija na kojoj će biti predstavljeni rezultati i date konkretne preporuke.
Trninić ističe da “Step” već ima dobru saradnju sa Ministarstvom trgovine i turizma i da su članovi radne grupe za razvoj pristupačnog turizma, kao i da je Udruženje poslodavaca ugostiteljstva i turizma “Horeca RS” iskazalo zainteresovanost za poboljšanje stanja u sektoru, navode Nezavisne novine.
“Naša namjera je da pristupačnost prevaziđe zakonske okvire i postane standard koji svim osobama sa invaliditetom osigurava dostupnost, ali i ravnopravnost koja im je zagarantovana”, zaključuje Trninić, postavljajući i šire pitanje: “Ako u Banjaluci kao najvećem gradu nismo u stanju obezbijediti pristupačnost, čemu se mogu nadati stanovnici manjih opština u Republici Srpskoj?”.
