Kada je Jovo Lukić glavom zatresao mrežu Kanade i donio Bosni i Hercegovini vodstvo na otvaranju Svjetskog prvenstva, malo ko je mogao ostati ravnodušan.
Bio je to trenutak koji je oduševio navijače Zmajeva, ali i kruna jednog dugog, teškog i neobičnog fudbalskog puta.
Napadač Universitatee Cluj nije stigao do Mundijala preko velikih evropskih akademija niti kroz blještave transfere. Njegova priča građena je na upornosti, radu i odbijanju da odustane onda kada su mnogi već bili digli ruke od njega.
Počeo daleko od reflektora
Danas je reprezentativac Bosne i Hercegovine i strijelac na najvećoj fudbalskoj smotri svijeta, ali prije samo deset godina igrao je na terenima trećeg ranga bh. fudbala.
Karijeru je gradio korak po korak kroz Slogu Doboj, Zvijezdu Gradačac, Krupu i Borac Banja Luka, gdje je prvi put ozbiljnije skrenuo pažnju na sebe.
U jednom trenutku činilo se da će karijeru nastaviti u Partizanu, ali transfer nikada nije realizovan.
govorio je ranije njegov otac Mitar Lukić.
Kritike koje su ga pratile godinama
Ni odlazak u Rumuniju nije donio trenutni uspjeh.
U Universitatei Craiova nije uspio izboriti status kakav je očekivao, a uz sve to morao se nositi s kritikama koje su često prelazile granice sporta.
Pojedini komentatori otvoreno su dovodili u pitanje njegov kvalitet, a bilo je i onih koji su ga ismijavali.
prisjetio se sportski komentator David Pavlović.
Preporod u Cluju
Prelomni trenutak dogodio se nakon dolaska u Universitateu Cluj.
Tamo je konačno dobio povjerenje i kontinuitet, a golovi su počeli stizati iz kola u kolo. Sezonu je završio sa 18 pogodaka i titulom najboljeg strijelca rumunskog prvenstva.
Takve igre nisu promakle Sergeju Barbarezu, koji je u njemu vidio profil napadača kakav je reprezentaciji bio potreban.
Snaga u duelima, dominacija u zraku i spremnost da radi za ekipu osobine su zbog kojih su ga mnogi počeli porediti s Edinom Džekom.
Utakmica koja je sve promijenila
Protiv Kanade je pokazao zašto mu selektor vjeruje.
Ne samo da je postigao pogodak za vodstvo Bosne i Hercegovine, već je tokom cijelog susreta vodio velike bitke s kanadskim defanzivcima.
Posebno impresivno djeluje podatak da je dobio svih devet zračnih duela u kojima je učestvovao, što je rijetkost na ovom nivou fudbala.
Njegov nekadašnji saigrač Jovan Nišić smatra da se njegov doprinos često ne vidi dovoljno kroz statistiku.
rekao je Nišić.
Priča koja inspiriše
Bez obzira na to kako će završiti nastup Bosne i Hercegovine na ovom Svjetskom prvenstvu, Jovo Lukić već je postao jedna od najljepših priča turnira.
Od treće lige Bosne i Hercegovine, preko neuspjelih transfera, povreda i kritika, do pogotka na Mundijalu – njegov put dokaz je da se upornost ponekad isplati više od bilo kakvog talenta.
A upravo zato njegov gol protiv Kanade nije bio samo pogodak za 1:0. Bio je to simbol svih godina borbe koje su ga dovele do najveće pozornice svjetskog fudbala.
