PREŽIVJELI PLANINARI O TRAGEDIJI U SLOVENIJI: 'Zbog njihovih porodica želimo da se čuje prava istina'
Strašna tragedija potresla je Hrvatsku 5. oktobra, kada su pod vrhom Tosca u Julijskim Alpama u Sloveniji poginula tri planinara – braća Roko (31) i Andrija (26) Kovačev iz Kaštela te 38-godišnji otac dvoje djece Marijo iz solinskog naselja Sveti Kajo.
Podsjećamo, tog dana u prijepodnevnim satima pokrenula se snježna lavina koja je zatrpala trojicu hrvatskih planinara.
U grupi je bilo sedam osoba, a četiri su se uspjele spasiti.
Preživjeli planinari progovorili
Mia, Tonći, Bernard i Dubravko, preživjeli planinari, progovorili su o kobnom danu.
Kako su rekli za Slobodnu Dalmaciju, zbog poginulih prijatelja i njihovih porodica žele da se zna šta se tačno i kako dogodilo.
„Upravo zbog njihovih porodica želimo da se čuje prava istina. I zbog našeg Marija, iskusnog planinara“, kazali su te dodali kako su se pojavile pojedine dezinformacije.
„Marijo je uvijek pazio da svi imaju odgovarajuću opremu. Njemu bi ovo što se govorilo i pisalo bilo ubitačno jer ne bi mogao podnijeti da neko misli da je on išao glavom bez obzira, da su oni na svoju ruku sami išli gore penjati vrh po tom vremenu, a da smo mi kao pametni ostali u domu. To nas je najviše ljutilo i žalostilo jer nije bilo tako“, naveli su pa dodali.
Uspon prema Triglavu
„U subotu ujutro krenuli smo s parkinga s Pokljuke prema planinarskom domu Vodnik. Gore smo doručkovali, pa se uputili dalje prema vrhu Triglav, odnosno prema planinarskom domu Planika, gdje smo napravili mali odmor.
Ja sam jedini odustao od daljnjeg uspona jer se nisam osjećao fizički spreman. Oni su odradili vrh, vratili se u dom oko 19.30. Sjedili smo do deset sati navečer, večerali, pričali, šalili se i išli leći“, opisao je Bernard.
Snijeg i upozorenje vodiča
Narednog jutra napadalo je više snijega nego što se prognoziralo. Razgovarali su s jednim vodičem koji ih je upozorio na dio staze koji zbog vremena moraju zaobići. Hodali su u koloni pola sata.
„Nas sedmero u razmaku od 15 do 20 metara od prvog do zadnjeg. Vraćali smo se dolje prema automobilima, krenuli kući. Tu se desila ta lavina koja je njih trojicu odnijela u provaliju, dvoje ih je nekako uspjelo ostati gore, šesti i sedmi nisu imali kontakt s lavinom“, opisali su.
Trenutak kada je lavina krenula
Mia je bila druga u koloni, iza Marija: „Sjećam se samo da sam odjednom osjetila tu lavinu i da sam se ukopala sa štapovima i nogama, čekala da to prođe… Osjetila sam taj snijeg kako se skuplja na meni, kako me gura, ali držala sam se cijelim svojim životom da ostanem, da me ne odnese u smrt.“
Tonći je bio treći u koloni, ispred braće koja su poginula: „Zahvaljujući Dubravku. Da nije bilo njega, ja danas ne bih bio živ. Hodali smo uz tu padinu, on je odjednom viknuo: ‘Lezite!’ Ja sam se instinktivno sagnuo i osjetio da mi je taj snijeg prešao preko glave i kostiju. Da on nije viknuo, sada ne bih s vama ovdje razgovarao.“
Bezuspješna potraga i nove lavine
Počeli su kopati, ali prijatelje nisu pronašli. Shvatili su da ih je lavina odnijela u provaliju. Sakrili su se ispod drveta i pozvali pomoć. Nedugo nakon prve, dogodile su se još tri lavine.
„Dogodilo se odjednom, nije bilo zvuka, grmljavine, kao da si povukao jedan ogroman plašt preko njih, sve se zabililo. To je jednostavno proletjelo“, kazao je Dubravko, koji je bio zadnji u koloni, za Slobodnu Dalmaciju.
Spasioci i opasna akcija
Pomoć su čekali, kažu, četiri sata i dvije minute. Naime, spasioci nisu mogli doći helikopterom, samo pješke.
„Slovenci su nam rekli da težu akciju od ove nisu imali zadnjih trideset godina. Nakon što su pronašli Marija, i njih je poklopila jedna lavina, peta, jedva su se izvukli, prekinuli su daljnju potragu. I njihovi su životi bili ugroženi“, kazali su.
Planinari su pohvalili slovenske spasioce, ali su otkrili i jedan detalj koji im je teško pao.
„Policija nas je ispitivala jesmo li bili u kakvoj svađi s poginulima. Moraju to po protokolu, razumijemo, ali u tom momentu to nam je bilo – ajme, baš teško…“, naveli su.