Premijera u Banjaluci 13. novembra: Čuveni "Hajduk u Beogradu" dobio filmski lik

"Gligorije Pecikoza Hajduk dolazi iz sela u Beograd i polazi u osmi razred, trudeći se da bude prihvaćen i kao izvanredan košarkaš, dobar drug, odličan đak i odgovoran sin, ali se rastrzan između novih iskustava i osjećanja nosi sa raznim preprekama", glasi sinopsis ove dugo iščekivane porodične komedije u kojoj igraju Todor Jovanović, Sloboda Mićalović, Dragan Mićanović, Nikola Kojo, Ana Lečić, Srđan Timarov, Milena Predić, Pavle Jerinić, Jelica Sretenović, Predrag Bjelac, Danica Maksimović i drugi.

Kultna knjiga Gradimira Stojkovića prvi put je objavljena prije četiri decenije i danas je jedna od najpopularnijih i najčitanijih dječijih knjiga, koja čitaocima donosi dogodovštine mladog momka koji se iz male sredine seli u Beograd.

Ideja za snimanje filma po ovom djelu potekla je od Milana Todorivića, koji, pored režije, potpisuje i produkciju filma.

Reditelj je otkrio da je njegova prvobitna ideja bila je da se knjiga prebaci u savremeno vrijeme, ali, kako kaže, shvatio je na kraju da film ipak treba da bude blizak izvornom materijalu, odnosno da bi ga trebalo smjestiti u 1985. godinu.

"Bila mi je to jedna od omiljenih knjiga u detinjstvu. Čim sam završio fakultet, odmah sam poželeo da snimim i film po knjizi. Postojala je godinama legenda, koju sam slušao, da je Gradimir živeo baš u mojoj ulici u Pančevu. I ispostavilo se da je ta legenda bila tačna. Iako je Gradimir dugo odbijao ponude raznih da se ta knjiga ekranizuje, meni je ukazao poverenje. Nikome nije hteo da da prava za ekranizaciju knjige, jer je smatrao da taj glavni lik Hajduk nema prepoznatljivo lice, već da ga svaki čitalac zamišlja za sebe. Ali, povezali smo se, eto, kao komšije iz ulice i nadam se da će svi, kada pogledaju film, zamišljati Todora kao Hajduka. Dakle, dobio je lice", otkrio je Milan Todorović.

On je detaljnije pričao o glumačkoj podjeli.

"Od početka sam znao da Dragan Mićanović, s kojim sam radio sve svoje projekte, mora da igra Hajdukovog tatu u filmu. Sa Slobodom Mićalović sam ranije radio na jednoj seriji, i kada su scene s roditeljima napisane, ispostavilo se da su savršen par. Saradnja s njima bila je fenomenalna, i prvi su pristali da igraju u filmu. Uloge nastavnika igraju bitna glumačka imena, prijatelji s kojima sam već radio, ali Todor Jovanović i njegovi drugari nose film. Napravili su fenomenalne uloge, a iskusni glumci su tu bili da ih malo gurnu", ističe reditelj.

On je "Hajduka u Beogradu" ocijenio kao porodični, a ne prvenstveno dječji film.

"Ovo je topla priča o odrastanju, prijateljstvu. S obzirom na to da je Gradimir imao osam nastavaka 'Hajduka', moglo bi se to desiti i s filmom. Žao mi je što Gradimir nije dočekao premijeru, jer filma ne bi bilo da nije bilo njega. Više puta sam hteo da odustanem od projekta, a on je gurao. Sve glumce, decu je 'odobrio', video je deo snimljenog materijala i bio jako zadovoljan. Film će zato biti posvećen Gradimiru Stojkoviću", naveo je Milan Todorović.

Kakvo iskustvo sa snimanja ovog filma nosi sedamnaestogodišnji glumac Todor Jovanović, govorio je za beogradske medije na jednoj od konferencija za novinare, upriličenoj povodom premijere filma.

"Nadam se da će me zamišljati kao njega deca koja čitaju knjigu. Odrasli glumci na setu bili su korektni tokom snimanja u svakom trenutku. Snimali smo iz dva bloka od po dvadesetak dana. Svako snimanje je trajalo po 12 sati, ali takva je bila ekipa da umor uopšte nisam osećao", rekao je mladi Jovanović, koga publika već poznaje po ulogama u filmovima "Taksi bluz" i "Heroji".

Zanimljivo je da je mladi glumac, kako kaže, na savjet reditelja, roman pročitao tek nakon što je dobio ulogu. Povezivanje sa dječakom koji odrasta osamdesetih godina prošlog vijeka nije mu, kako kaže, palo teško. Ključ za razumijevanje Hajdukovog unutrašnjeg svijeta pronašao je u sopstvenom iskustvu.

"Pre svega, pomogla mi je lična povezanost sa likom. Budući da živim na relaciji Kragujevac - Beograd, često osećam ono sa čime se i on suočava prilikom dolaska iz manjeg mesta u prestonicu, što je bila velika olakšavajuća okolnost. Pored toga, istraživao sam period osamdesetih, gledao sam filmove, slušao muziku i razgovarao sa roditeljima koji su tada bili Hajdukovih godina. Kroz te razgovore, filmove i muziku uspeo sam da osetim vibracije tog vremena, što mi je olakšalo da uđem u lik", pojasnio je Jovanović.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.