Narodna skupština Republike Srpske po hitnom je postupku usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojima se kriminalizira javno isticanje i promoviranje zastave i simbola Armije Republike Bosne i Hercegovine, dok se istovremeno zabranjuje javno promoviranje i veličanje ustaštva, ustaške ideologije i tzv. Nezavisne Države Hrvatske, uz kazne do pet godina zatvora.
Novi članovi Krivičnog zakona RS-a definišu kaznu do tri godine zatvora za isticanje zastave i simbola Armije RBiH, a kaznu od dvije do pet godina zatvora ukoliko to bude učinjeno uslijed nereda, nasilja i uznemiravanja javnosti. Propisano je i oduzimanje zastave i simbola.
Pravni stručnjak Nermin Tursić, govoreći za "Slobodnu Bosnu" o izmjenama Krivičnog zakonika RS-a kojima će javno isticanje zastave i simbola Armije Republike Bosne i Hercegovine predstavljati krivično djelo, kaže da se ovdje ne otvara samo još jedna politička polemika.
"U ovom slučaju otvara se jedno od najozbiljnijih ustavnopravnih pitanja od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Odnosno, postavlja se pitanje može li jedan entitet krivičnim zakonom zabraniti simbol institucije koja je bila zvanična oružana sila međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, države čiji je pravni kontinuitet potvrđen članom 1. stavom 1. Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno Ustavom Bosne i Hercegovine, koji je potvrdio kontinuitet međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine. Samim time, u ovom slučaju ne može se pričati o političkoj interpretaciji, nego međunarodnopravnoj činjenici", kaže Tursić.
On zbog toga postavlja logično pitanje - može li jedan entitet krivično sankcionisati javno isticanje simbola institucije koja predstavlja dio ustavnopravnog i međunarodnopravnog kontinuiteta države Bosne i Hercegovine?
Entiteti, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, nemaju međunarodnopravni subjektivitet
"U svojoj osnovi odgovor je NE", kaže Tursić, te objašnjava:
"Entiteti, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, nemaju međunarodnopravni subjektivitet. Oni nisu ovlašteni da kroz svoje zakonodavstvo određuju šta predstavlja legitimni historijski identitet Bosne i Hercegovine, pa samim time ne mogu krivičnim zakonima mijenjati činjenice koje proizlaze iz međunarodnog prava i samog Ustava Bosne i Hercegovine. U suprotnom bi se krivično pravo moglo razumijevati kao instrument za pisanje poželjne historije, a ne kao sredstvo posljednje pravne zaštite, odnosno 'ultima ratio' koje samo po sebi ne može ulaziti u prostor subjektivne interpretacije prošlosti.
Osim toga, jednako ozbiljno pitanje predstavlja i sloboda izražavanja. Tako, član II Ustava Bosne i Hercegovine propisuje da ‘Evropska konvencija o ljudskim pravima’ ima direktnu primjenu i prioritet nad svim drugim zakonima. To znači da je i ‘Narodna skupština Republike Srpske’, kao zakonodavac, obavezna poštovati standarde Evropskog suda za ljudska prava u pogledu isticanja legalnih i legitimnih simbola", ističe pravni stručnjak.
On dalje upozorava na najspornije aspekte usvojenih krivičnih odredbi.
Relativizacija razlike između državnih i fašističkih simbola
"S druge strane, pravni efekat ovakve krivične zabrane mogao bi biti stvaranje utiska da se simboli Armije Republike Bosne i Hercegovine normativno tretiraju sa simbolima ‘Nezavisne Države Hrvatske’, i to na način koji je u evropskom pravu rezervisan za simbole nacističkih, fašističkih ili drugih totalitarnih režima.
Upravo tu se nalaze najsporniji aspekti usvojenih krivičnih odredbi. Naime, činjenica je da izmjene ‘Krivičnog zakona RS-a’ formalno ne tvrde da su ta obilježja ista, ali ovakav pristup otvara prostor za relativizaciju razlika između simbola međunarodno priznate države i njenih institucija i simbola fašističkog i kvislinškog režima. Na taj se način uklapa u širi narativ ‘vlasti Milorada Dodika’ kojim se pokušava osporiti historijski i državni kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine, a ‘muslimani’ da se svrstaju u ‘fašističku zajednicu naroda’ ili najblaže u sljedbenike ‘fašističke ideologije", ističe Tursić.
Zastava s ljiljanima je prvi put međunarodno predstavljena 22. maja 1992. godine ispred sjedišta Ujedinjenih nacija u New Yorku, kada je Bosna i Hercegovina primljena u članstvo ove organizacije.
Tursić ukazuje i na drugi sporni aspekt ove odredbe, a tiče se toga što se simboli Armije Republike Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznate države kriminaliziraju, dok simboli tzv. "Vojske Republike Srpske", kao i javna upotreba "četničkih simbola", ostaju izvan domašaja iste zakonske zabrane.
"Na taj se način ne uspostavlja objektivan kriterij prema svim ratnim naslijeđima, nego se stvara pravna asimetrija u kojoj se jedna strana historijski delegitimira, a druga izuzima iz istog principa preispitivanja. Takav pristup nedvosmisleno otvara pitanje selektivne upotrebe krivičnog prava u političke svrhe. Zbog toga treba ukazati na dodatni problem koji iz svega ovoga proizilazi. Naime, u demokratskim društvima krivično pravo mora štititi ustavni poredak, a ne neke poželjne političke narative. U suprotnom se otvara opasan presedan prema kojem bi svaki zakonodavni nivo vlasti u Bosni i Hercegovini mogao krivičnim zakonima odlučivati koji su dijelovi historije dopušteni, a koji zabranjeni, ko se uklapa u političke narative, a koga treba krivično progoniti. Takva logika nije svojstvena ustavnoj demokratiji, nego nerazvijenim ‘predpolitičkim’ ili, ljepše rečeno, nedovoljno demokratski razvijenim društvima", ističe Tursić u razgovoru za "SB".
U međuvremenu, Klub Bošnjaka u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine najavio je da će poslati apelaciju Ustavnom sudu BiH zbog dopune Krivičnog zakona Republike Srpske kojom je zabranjeno isticanje simbola povezanih s Armijom Republike Bosne i Hercegovine.
S tim u vezi, pravni stručnjak Tursić kaže da nije teško pretpostaviti da će ovakvo zakonsko rješenje, ukoliko bude primjenjivano, završiti pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.
Bude li iscrpljen domaći pravni put, sasvim je izvjesno da će posljednju riječ dati Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu.
Tursić navodi kao primjer slične slučajeve: “Vajnai protiv Mađarske” (Vajnai v. Hungary, aplikacija br. 33629/06, presuda od 8. jula 2008.) i “Fratanoló protiv Mađarske” (Fratanoló v. Hungary, aplikacija br. 29459/10, presuda od 3. novembra 2011.), u kojima je Sud ustvrdio da “država ne može posezati za krivičnim sankcijama samo zbog javnog isticanja političkog ili historijskog simbola ukoliko nije dokazano da takvo ponašanje predstavlja neposrednu prijetnju demokratskom društvu”.
"U svakom slučaju jedno je izvjesno, država Bosna i Hercegovina će se braniti na sudovima. Međutim, to i jeste paradoks, jer tu se nalazi njena najveća snaga, što nikako ne mogu da shvate oni koji proizvode ovakve procese", zaključio je Tursić u razgovoru za “SB”.
(S. Gojak)
