Iako susjedne zemlje ubiru stotine miliona maraka od oporezivanja dobiti i dividendi, Republika Srpska ostaje oaza u kojoj se milionski profiti izvlače bez ijedne marke poreza na dividendu.
Ekonomisti poručuju da priča o potrebi usklađivanja sa Federacijom BiH služi samo kao izgovor za zaštitu povlaštenih vlasnika kapitala.
Obim zaduživanja Republike Srpske neumoljivo raste, a vlast iz mjeseca u mjesec traži nove izvore finansiranja za održavanje budžetske likvidnosti, jedan od najizdašnijih izvora prihoda godinama ostaje potpuno netaknut. Riječ je o oporezivanju dividendi i povećanju stope poreza na dobit, odnosno mjerama koje su sve zemlje u okruženju odavno primijenile kako bi napunile budžet i smanjile namete na rad.
Razmjere fiskalne krize i gladi za svježim novcem najbolje ilustruju najnoviji potezi vlasti. Po hitnom postupku Narodnoj skupštini RS usvojeni su prijedlozi kojima se iznos garancija koje Srpska može izdati povećava za čak 500 miliona KM, odnosno sa 900 miliona na 1,4 milijarde KM.
Tom prilikom je i limit za dugoročno zaduživanje drastično povećan, za 800 miliona KM. Tako će se Republika Srpska umjesto planiranih 1,69 milijardi, dugoročno u ovoj godini moći zadužiti do iznosa od bezmalo 2,5 milijardi KM.
U isto vrijeme, Republika Srpska i Federacija BiH imaju najnižu stopu poreza na dobit u Evropi, koja iznosi svega 10 odsto, a osim toga uopšte ne postoji porez na dividendu. Iako bi sve to trebalo da privuče strane investitore, čini se da to nije slučaj, nego da se time isključivo omogućava vlasnicima kapitala da postanu još bogatiji.
Izgovori predstavnika vlasti da se promjena poreske politike u Srpskoj ne može sprovesti bez identičnih koraka u Federaciji BiH, navodno da se privreda ne bi dovela u nepovoljniji položaj, prema ocjeni stručnjaka nemaju nikakvo realno utemeljenje.
Ekonomista Igor Gavran ističe da je u pitanju samo politički paravan za očuvanje privilegija najbogatijih.
– Ovi izgovori kako se treba usklađivati faktički imamo s obje strane i vlasti Republike Srpske i vlasti Federacije BiH tvrde da namjeravaju napraviti istu promjenu, ali je ne čine, tako da to nije stvarno opravdanje. Stvarno opravdanje je upravo to da se jednostavno ovim pogoduje onima koji najviše zarađuju, da se oni na neki način štite i stavljaju u povlašten položaj, a položaj radnika je tu najmanje bitan – objašnjava Gavran.
Kakva je razlika u poreskom tretmanu najbolje pokazuju primjeri iz regiona. U Srbiji porez na dobit iznosi 15 odsto, a osnovna poreska stopa na dividendu je takođe 15 odsto.
Slično je i u Hrvatskoj, gdje porez na dobit iznosi 10 odsto ako su ostvareni prihodi u godini manji od milion evra, ali skače na 18 odsto ako su prihodi veći od tog iznosa. Osim toga, na dohotke od kamata i dividendi prilikom isplate u Hrvatskoj se automatski odbija 12 odsto poreza.
Upoređujući domaći poreski sistem sa okruženjem, Gavran napominje da je stanje u BiH i Republici Srpskoj neodrživo i neuporedivo sa bilo kojom ozbiljnom ekonomijom.
– Skoro nigdje nemamo nula odsto oporezivanja dividende i skoro nigdje nemamo ovako nisku stopu oporezivanja dobiti, tako da bi za početak trebalo definitivno ići na povećanje. Ako ona nije ista, čak i da bude na nekom višem nivou nego što je u regiji, to je razumnije nego sadašnja situacija – naglašava on.
Na naše pitanje da li je uopšte moguće promijeniti ovakav sistem, s obzirom na to da je većina kompanija koje ostvaruju te ekstremne profite najčešće u direktnoj sprezi sa predstavnicima vlasti, Gavran odgovara da je to ujedno i suština čitavog problema, jer sve je do vlasti.
On je objasnio da se većim stopama poreza na dobit i uvođenjem poreza na dividendu ne bi štetilo kompanijama koje slabije posluju i koje svakako ne ostvaruju dobit, jer ne bi ne plaćale ništa dodatno, a ne bi škodilo ni onim kompanijama koji investiraju u dalji razvoj ili svoje radnike bolje plaćaju, jer ne bi imali dodatni porez.
Gavran zaključuje da bi se novac prikupljen od oporezivanja ekstraprofita i dividendi mogao iskoristiti na daleko korisniji način za cijelo društvo.
– Tim porezom postiglo jeste da oni koji ostvaruju enormnu dobit, a takvih ima dosta i koji tu dobit praktično izvlače iz privrede i raspoređuju putem dividendi vlasnicima kapitala, oni i treba da plaćaju porez. Onda bi se taj novac mogao upotrebiti korisnije za razne druge društveno korisne namjene i takvi bi prihodi omogućili možda da se onda dalje smanjuju i opterećenja na cijenu rada i poreze iz rada koje imamo – naveo je Gavran.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.
