Piše: Duje Granić / Index.hr
Reprezentacija Bosne i Hercegovine remizirala je 1:1 s Kanadom na otvaranju Svjetskog prvenstva. Rano vodstvo koje je donio pogodak Jove Lukića dalo je nadu da momčad Sergeja Barbareza može uzeti sva tri boda, ali u završnici se ipak ukazao Cyle Larin koji je sjajnim pogotkom probio blok i Kanađanima donio bod u prvoj utakmici Svjetskog prvenstva na kanadskom tlu.
BiH je u utakmici imala samo 39 posto posjeda, a od samog početka bilo je jasno da je ovo tip utakmice u kojoj se BiH teško može nametnuti po pitanju kontrole i klasičnog nadigravanja.
Pokušala je BiH graditi igru s dvije šestice nisko, bekovima više i krilima usko, ali visoki presing kakav gaji Jesse Marsch, izbornik Kanade i trener škole Red Bulla, bio je učinkovit u tim situacijama. BiH je izgubila nekoliko lopti u tim pokušajima i dokazala nedostatak vlastite tehničke kvalitete u izgradnji te silu koju Kanađani posjeduju u tranziciji, koja je njihova najveća snaga.
Zatvorena je glavna snaga Kanade
Već u 21. minuti je BiH povela nakon prekida, a reakcija nakon pogotka bila je pasivna. Koliko god se pasivnost često može protumačiti kao negativna stvar, i to opravdano, Barbarezovoj momčadi je na taj način bilo puno lakše igrati protiv reprezentacije koja se oslanja na brzinu i dubinu.
Grafika: Sofascore
BiH je postavila blok koji je zgusnuo prostor u sredini i onemogućio Kanađanima da igraju na svoje glavne snage. Kanađani su pokušavali stvarati višak s petoricom igrača na prednjoj liniji i podizanjem desnog beka, ali BiH je uvijek imala spreman blok.
Osnovna struktura u bloku bila je 4-4-2, ali on se vrlo lako mogao transformirati u 5-3-2 i 5-4-1 zahvaljujući požrtvovnosti i radu cijele ekipe, pogotovo krilnih igrača koji su bili voljni spuštati se skroz u zadnju liniju.
Kanada nije momčad koja ima kreativce i stil koji bi probio takav blok. Jonathan David, njihova glavna zvijezda, nije profil igrača koji se snagom može nametnuti u fizičkim duelima protiv Nikole Katića i Tarika Muharemovića, a kvaliteta bočnih igrača Kanade također nije bila na razini u individualnim duelima.
Požrtvovno do cilja
Požrtvovnost koju je ekipa BiH demonstrirala obilježila je utakmicu i cijelu reprezentaciju na više načina. Osim čiste taktičke prilagodljivosti, požrtvovne reakcije poput Muharemovićevog bloka u posljednjim trenucima te Seada Kolašinca koji je spasio čist pogodak predstavljaju ono na čemu BiH treba graditi.
Koliko god to možda zvučalo deplasirano u tekstu autora koji nastoji pisati iz taktičke i analitičke perspektive, to stvarno nije floskula. Jasno je da se BiH mogla taktički još kompletnije nametnuti te da postoji hrpa malih odluka koje bi to promijenile, ali s obzirom na kontekst igračkog kadra i standarda cijele reprezentacije, takve stvari moraju biti shvaćene kao manji problemi na pozitivnom putu.
Nogomet, a pogotovo reprezentativni nogomet, živi od takvih stvari, trenutaka i energije koja se unosi u ključne trenutke koji lome utakmice. Demonstrirali su razinu koncentracije, energije i emocije u reakcijama koja je zarazna, koja prosječnog navijača pred televizorom tjera da iskoči iz fotelje i poželi stati s njima i bacati se na glavu u odbrani kaznenog prostora.
To je znak momčadi koja stvara kulturu i prati put kakvog trebaju pratiti sve momčadi, a pogotovo one koje uvjetima i individualnom kvalitetom ne mogu parirati konkurenciji.
Nažalost po BiH, blok je ipak popustio kad je Kanada gurnula više igrača prema naprijed te kad se ukazao trenutak klase Cylea Larina, klasičnog napadača koji se puno bolje nosio s fizičkom prevagom koju stvaraju bh. stoperi.
Svijetla budućnost
Tako Bosni i Hercegovini ostaje samo bod, rezultat koji je realan i, pragmatično gledano, pozitivan protiv reprezentacije koja igra kod kuće i ima prilagođeniju momčad za proaktivni nogomet. Eventualna pobjeda protiv autsajdera Katara donijela bi četiri boda, koja gotovo da jamče plasman u nokaut fazu, a gdje god da BiH završi, u idućoj fazi nudi se povoljan ždrijeb.
Daljnji put BiH na Mundijalu i dalje je nepoznanica, ali s ovim gardom i pristupom mogu sve. Dokazali su da mogu frustrirati jače momčadi i demonstrirati karakter koji ih je do ovdje doveo i zbog kojeg ih se ni u jednom trenutku ne smije otpisati. To je recept za reprezentaciju s kojom se navijači mogu povezati, na koju mogu biti ponosni i koja može s optimizmom gledati na buduće izazove.
