Malo je poznato da je u spasavanju brodolomnika učestvovao Artur Munk, književnik i brodski ljekar iz Subotice, koji je plovio na ruskom brodu "Karpatia" i prvi se odazvao pozivima u pomoć sa "Titanika".
Mile Tasić, književnik i novinar iz Subotice, podsjetio je za "Nezavisne novine" da je Artur Munk, čija bista je na Trgu slobode u njegovom rodnom gradu postavljena 27. maja 1996. godine, rad vajarke Eržebet Veil, bio svjetski putnik, ugledna ličnost i istraživač.
On je, navodi Tasić, liječio spasene putnike i o tome kasnije pisao. U knjizi "Hvala i do tada" 1956. godine Artur Munk iznosi sjećanje na potonuće "Titanik" i spasavanje prvih putnika.
"Polako je svitalo. Blagi sjeverni vjetar talasao je beskrajne vode okeana. Vlažna magla se polako raspadala, bila je kao džinovski odrpan, prljav čaršav. Na horizontu nije bilo brodova. Nije bilo ni traga dimu iz dimnjaka. Horizont se polako pročišćavao. Oko pet sati, prvi oficir sa dvogledom otkrio je čamce na horizontu. Bili su to brodolomci. Ali gdje je ogromni kolos od broda, 'Titanik', pomislio je. Mašine su radile punom parom, njegov brod se kretao povećanom brzinom u pravcu u kome su male, razbacane, nepokretne tačke lebdjele po vodi. Bilo je šest sati kada se naš brod približio do prva tri čamca za spasavanje. 'Titanik' je nestao."
Munk, tada mladi brodski ljekar, takođe piše da su svi sa zaprepašćenjem zaključili da su čamci bili poluprazni. Žene i djeca sjedili su zbijeni u čamcima, promrzli i iznemogli. Mnoge žena bile su u večernjim toaletama. Pripijene jedna uz drugu, drhtale su i plakale, napisao je Artur Munk. I naveo:
"Smjestili smo ih u trpezariju broda, pokrili, utoplili i uslužili čajem. Naš posao ljekara sveo se na njihovo zbrinjavanje. Pobrojali smo spasene, kojih je bilo 705 od ukupno 2.228 putnika na potonulom brodu."
U filmu o potonuću "Titanika" pominje se Artur Munk, što je veoma značajno jer potvrđuje njegovo svjedočenje o tom događaju, najvećoj mirnodopskoj tragediji na morima i okeanima.
Osim biste u parku pored Gradske kuće u Subotici, postoji još nekoliko spomenika Artura Munka. U Muzeju u Subotici priređena je izložba Hargite Gažo iz Bačke Palanke o njemu, gdje su prikazani fotografije i dokumenti iz Munkovog života i osebujnog umjetničkog izraza. Na izložbi je postavljena i fotografija sa ljekarima "Karpatije", broda kojem je "Titanik" uputio poziv u pomoć. Osim književnosti, bavio se i slikarstvom.
Takođe, u Gradskoj biblioteci priređena je izložba Branislava Žujovića posvećena Arturu Munku. To su bista, knjige, fotografije "Titanika" i olupine na dnu Atlantika.
Dr Artur Munk rođen je u Subotici 26. maja 1886. godine, na današnjem Trgu žrtava fašizma. Gimnaziju je učio zajedno sa poznatim mađarskim piscima Dežeom Kostolanjijem i Gezom Čatom, sa kojima je načinio i prve literarne korake. Tokom srednje škole izdržavao se podučavajući bogate učenike slabijeg uspjeha. Maturirao je 1904. godine. Između 1904. i 1909. bio je student medicine u Budimpešti. Ljekarsku diplomu stekao je 1909. godine, a u međuvremenu bio je vojnik godinu dana (1907). Ljekarsku praksu započeo je u bolnici "Rokuš" u Budimpešti, a od 1911. do 1913. godine radio je u bolnici "Svetog Jovana" u istom gradu. Govorio je njemački i engleski jezik, koje je usavršio u vojsci u Salcburgu, a sticanjem diplome ljekara, lako je dobio dobro plaćen posao na brodu u kompaniji "Kunard lajn", čije su lađe prevozile putnike i robu preko Atlantika.
Od 1913. do 1914. radio je kao ljekar na izgradnji željezničke pruge između Knina i Ogulina. Od 1914. do 1917. bio je vojni ljekar u Prvom svjetskom ratu. U julu 1917. postao je ruski ratni zarobljenik. Bio je ljekar u Crvenoj armiji i ratnim zarobljenicima. U zatočeništvu, u Jekatarinburgu, upoznao je Elzu Šliskevic iz Letonije, kojom se oženio i dobio sina.
Poslije putešestvija i ratnog zarobljeništva u Rusiji za vrijeme Oktobarske revolucije, sa suprugom i sinom vratio se u Suboticu 1921. godine. U rodnom gradu otvorio je ljekarsku ordinaciju i bio veoma cijenjen. U literaturi je poznat po autobiografskom romanu "Hvala dok se ne odužim", kojeg je s mađarskog jezika prevela Žužana Kunkin. U književnom krugu je dobio pohvale za pisanje u članku pod naslovom "Peć", piše istoričar Stevan Mačković u knjizi "Subotica na granici, grad i ljudi" u izdanju Istorijskog arhiva.
Umro je 8. novembra 1955. godine. Sahranjen je na Bajskom groblju u Subotici, te ostavio skroman, ali značajan književni opus na mađarskom jeziku. Iz zahvalnosti i poštovanja, Subotičani su omiljenom ljekaru podigli bistu u parku pored Gradske kuće, a jedna ulica u gradu nosi ime dr Artura Munka.
