Pluća građana ili radna mjesta: Težak izbor pred BiH na putu ka EU
Zakašnjela energetska tranzicija u Bosni i Hercegovini postavlja pitanje njenog pristupanja EU, dok zavisnost od uglja ostaje ključni problem.
Bosna i Hercegovina se nalazi pred jednim od najtežih zadataka na svom evropskom putu – dubinskom energetskom tranzicijom iz uglja ka čistijim izvorima energije. Iako je zemlja formalno preuzela obavezu klimatske neutralnosti do sredine vijeka, u praksi i dalje snažno zavisi od termoelektrana na lignit.
U mjestima poput Kaknja, ta zavisnost nije samo energetsko, već i socijalno i ekonomsko pitanje: hiljade radnih mjesta, lokalni budžeti i čitave generacije vezane su za rudnike i elektrane. Istovremeno, nivo zagađenja vazduha dostiže alarmantne vrijednosti, dok se u izvještajima i zdravstvenim statistikama sve češće povezuje sa teškim oboljenjima, uključujući i rak.
Dok Evropska unija i Energetska zajednica pooštravaju pravila i insistiraju na zatvaranju zastarjelih termoenergetskih kapaciteta, Bosna i Hercegovina kasni u sprovođenju reformi. To otvara pitanje koje postaje sve važnije u kontekstu evropskih integracija: da li će energetska zavisnost od uglja postati kočnica na putu ka EU?
U Kaknju, industrijskom gradu u srcu Bosne i Hercegovine, sve se i dalje vrti oko lignita. Hiljade radnih mjesta direktno zavise od uglja, koji decenijama oblikuje život ovog kraja.
Ovdje se nalazi oko 440 miliona tona uglja, jedno od najvećih ležišta u Evropi. Ugalj se u Kaknju eksploatiše još od vremena Austrougarske, a prije Prvog svjetskog rata u rudnicima je radilo oko pet hiljada rudara. Danas ih je ostalo oko 1.200.
Proizvodnja uglja u Kaknju planirana je da raste sa oko 700.000 tona prošle godine na 800.000 tona do 2026. godine, i to uprkos činjenici da sagorijevanje lignita predstavlja jedan od najvećih izvora CO₂ i drugih zagađujućih materija u regionu.
Fosilna goriva ostaju glavni pokretač klimatskih promjena, ali u rudarskoj zajednici postoji svijest o potrebi tranzicije, iako se ona odlaže zbog ekonomske zavisnosti od uglja.
Rudarski inženjer Omer Hrustić priznaje da je promjena neizbježna, ali i da trenutno nema realne alternative.
„Kao društvo, moramo tražiti bolje načine snabdijevanja energijom. Kada dođe vrijeme, moramo biti spremni. Ali trenutno smo zavisni od uglja i od našeg posla, našeg teškog rada“, izjavio je on.
U Federaciji BiH postoji sedam državnih rudnika uglja, dok se ostatak nalazi u Republici Srpskoj. Ukupni dugovi rudarskog sektora procjenjuju se na oko sto miliona evra. Uprkos finansijskim problemima i ekološkim kritikama, vlasti i dalje insistiraju na nastavku proizvodnje, uz obrazloženje da je energetska sigurnost prioritet.
Direktor rudnika Kakanj Iso Delibašić naglašava da je BiH potrebna energija i da budućnost rudnika uglja ne smije biti dovedena u pitanje.
On procjenjuje da geološke rezerve mogu trajati još 40 do 50 godina, uz napomenu da treba uzeti u obzir potrošnju energije u zemlji.
Termoelektrana u Kaknju, čiji je dimnjak visok gotovo kao Ajfelov toranj, i dalje predstavlja jedan od najvećih izvora zagađenja u zemlji.
Bosna i Hercegovina se obavezala da dostigne klimatsku neutralnost do 2050. godine, ali sprovođenje tih ciljeva ostaje problematično zbog zastarjele infrastrukture i sporih reformi.
Prema podacima „Benkvoč“ mreže, zastarjele elektrane u BiH emituju više od 200.000 tona sumpor-dioksida godišnje, što višestruko premašuje dozvoljene granice.
Evropska komisija u svom izvještaju za 2025. godinu dodatno kritikuje energetsku politiku zemlje i upozorava na kašnjenja u reformama.
Stanovnici Kaknja direktno osjećaju posljedice zagađenja, posebno kroz zdravstvene probleme i loš kvalitet vazduha.
Prema medicinskim podacima, na 35.000 stanovnika u Kaknju ima 223 oboljela od raka, a stručnjaci upozoravaju na direktnu vezu između zagađenja i oboljenja pluća.
Prema podacima Evropske agencije za životnu sredinu i Svjetske banke, zagađenje vazduha u BiH uzrokuje više od 3.000 prevremenih smrti godišnje.
Uprkos svemu, vlasti nastoje balansirati između ekonomije i ekologije, uz najave modernizacije i uvođenja sistema za smanjenje emisija u narednim godinama.