'PETORKA' PRED SUDBONOSNIM IZBOROM: HNS i HDZ ruše svaku mogućnost političkog pluralizma kod Hrvata
Stranke hrvatske Petorke već duže vrijeme nisu u mogućnosti postići saglasnost oko imena jednog kandidata koji će predstavljati taj blok na predstojećim Općim izborima u BiH. Mnogo je kandidata bilo u opticaju, od Martina Raguža koji radi na programu Petorke, odnosno oblikovanju njhovih programskih ciljeva, Mateja Živkovića koji je trebao biti nestranački kandidat za poziciju člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, pa sve do nepoznatog kandidata iz Srednjobosanskog kandidata.
Nakon insistiranja jedne od stranaka iz Petorke, da bi bilo poželjno da kandidat ima iskustvo i u "domovinskom ratu", pojavilo se i ime Zdenka Lučića, brigadnog generala sastava HVO-a iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu, piše Stav.ba.
Lučić je ranije bio član HDZ-a, ali se iz te stranke povukao još ranih 2000-tih, služeći kao zastupnik u Zastupničkom domu Federacije Bosne i Hercegovine. Navodno je Lučić prvo bio prijedlog dijela HDZ-a BiH, no lider te stranke Dragan Čović insistirao je na Darijani Filipović ignorirajući mišljenja nekih od važnih osoba unutar svoje stranke.
Mario Karamtić, predsjednik HSS-a dao bi podršku takvom kandidatu, ali i dalje postoji mogućnost da protiv Lučića budu ostali predsjednici stranka, od kojih je barem jedan također potencijalni kandidat u situaciji kada kandidaturu masovno odbijaju nestranački kandidati.
Slaven Raguž, lider Hrvatske republikanske stranke i dalje je jedan od ozbiljnijih kandidata.
Stvarne mogućnosti kandidata Petorke iznimno su limitirane zbog činjenice da će HDZ-a ova Darijana Filipović ipak generirati glasove vjerne baze te stranke, dok na drugoj strani stoji kandidatura Slavena Kovačevića. Za sada je tokom najozbiljnije kampanje mobilizacije glasača, HDZ uspio Borjani Krišto 2022. godine priskrbiti 158.000 glasova, dok je, kao primjer, Martin Raguž 2014. godine kada je bio politički aktivan osvojio 25.000 glasova.
Rezultat Krišto bio je snažniji nego Čovićev iz 2018. godine, ali ona nije uspjela postati članica Predsjedništva BiH. Tako zapravo kandidat Petorke, treba biti ime koje bi ipak moglo generirati dovoljan broj glasova da od te političke grupacije napravi faktor pri formiranju vlasti u postizbornom periodu.
Nije nemoguće, da, uprkos načelnoj odbojnosti te skupine prema HDZ-u BiH, Petorka ipak u jednom trenutku povuče kandidaturu svog bloka, te pruži podršku Filipović kako bi osigurala pozicije u izvršnoj vlasti u BiH. Jasno je da se Petorka suočava s dvostrukim problemom koju prije svega čine unutrašnja fragmentacija i strukturna dominacija na terenu Čovića i njegovog HDZ-a.
Poteškoće oko pronalaska konsenzusa za kandidata ne samo da slabi poziciju tog bloka u očima javnosti, već dodatno cementira percepciju političke neozbiljnosti u biračkom tijelu koje bi konačno htjelo imati ozbiljnu alternativu HDZ-ovim kadrovima. Kandidatura Filipović samo je kontinuitet HDZ-ove disciplinirane izborne mašinerije, dok potencijalni kandidati poput Slavena Raguža ili Zdenka Lučića nemaju ni približno razvijenu infrastrukturu podrške, kao ni potrebnu vidljivost, a Lučićeva karijera je u posljednje skoro dvije decenije u mraku.
Na taj način Petorka se realno ne bori za pobjedu, već za političku relevantnost kojom će nakon izbora imati otvoren prostor u slučaju potrebe za "pragmatičnim zaokretom" što svakako uključuje i mogućnost podrške HDZ-ovom kandidatu u zamjenu za dio vlasti.
I HDZ BiH i Petorka imaju manje-više sličan stav po raznim pitanjima, pa se tako ne radi o suštinskim razlikama, već činjenici da Petorka čeka svaki trenutak i koristi svaku mogućnost da sebi priskrbi pozicije pozicionirajući se tako kao relevatniji politički faktor koji dominantno ne djeluje samo na lokalnom nivou uz pokoji izlet na federalnom nivou vlasti jednog njenog dijela.
