Nesuđeni „Most mira“, čiji je početak gradnje prije četiri, pet godina pompezno ozvaničen svečanim kamenom temeljcem na rijeci Spreči, između općina Doboj Istok i Doboj, tojest na mjestu gdje se nalazi entitetska linija, sačekat će još godina i vode da proteče Sprečom ka Doboju, dok se, kako je planirano, projektovano i dogovoreno, ugleda armirano-betonska konstrukcija, preko koje bi trebale bez problema saobraćati sve vrste vozila, pa i ljudi. U to više ne treba sumnjati, niti se nadati.
Povratnici Bošnjaci
Nova priča starog, dotrajalog, montažnog mosta, koji su inženjeri SFOR-a 1998. godine sagradili na ovom mjestu kako bi povratnici Bošnjaci mogli doći u svoje selo Suho Polje i počeli obnavljati kuće i novi život, ali i za brojne građane srpske nacionalnosti kojima je most žila kucavica, kako sada stvari stoje, još će dugo puniti novinske stupce, a prelazak preko dotrajalog montažnog mosta tjerati strah u kosti.
Za problem mosta koji bi spojio dva grada, dva i više sela, dva entiteta koji na ovom dijelu BiH odlično sarađuju, prije pet godina saznali su ljudi iz Unije općina turskog svijeta koji djeluju u cijeloj Evropi i Aziji, i u dogovoru s općinama Doboj i Doboj Istok obećali su 600 hiljada maraka pomoći, s tim što bi grad Doboj osigurao 300 hiljada maraka, a nešto sredstava i Doboj Istok. Tadašnji predračun od 900 hiljada maraka bio bi dovoljan da savremeni most izrone iz rijeke Spreče za 6 mjeseci. Sve je išlo bolje nego se očekivalo, pa je u rijeku ubrzo ušla mehanizacija firme iz Jelaha. O tim vremenima priča povratnik u Suho Polje Osman Čabrić.
- Mi povratnici i naše komšije Srbi bili smo ubijeđeni da ćemo savremeni most dobiti za godinu, takva su bila obećanja sa svih strana, ali su onda radovi naprasno stali. Spominjala se inspekcija. Više puta sam kontaktirao Tursku ambasadu u BiH i molio ih da pomognu da se obećana sredstva doznače Doboju kao nosiocu izgradnje mosta. Bilo je obećanja, ali ništa konkretno nismo vidjeli na planiranom gradilištu. Godine su prolazile, oronuli montažni most postao je opasnost i za laka motorna vozila i za pješake, pa smo se često znali organizirati sami, nabavljati i drvenim gredama začepljati rupe na mostu da koje vozilo ili pješak ne završe u dubokoj Spreči. Najgore je to što niko nigdje nije mogao dobiti informaciju u vezi mosta – zbog čega je stala gradnja, gdje su obećane pare za most. Danas, pet godina kasnije, kad je „Most mira“ postao šarena laža, sve nam se čini da nikome u gradu Doboju nije stalo da mi dobijemo most, koji će služiti svim građanima bilo koje vjere i nacije bio, da će spojiti ljude, obale. Umjesto savremenog mosta, opet je neko po mostu poredao grede kojima klepeću laka vozila i to će trajati godinu, dok grede ne istruhnu – kaže Čabrić.
Više puta smo od zvaničnih organa, zvaničnim putem, tražili informaciju o sagi zvanoj „Most mira“, pitali zbog čega je stala gradnja mosta, za koga su sredstva osigurana, ali odgovora nije bilo. Čak nam je gradonačelnik prošle godine na jednom neformalnom sastanku obećao.
Godine prolaze
„Most će biti izgrađen ove, 2024. godine, a eto prođe i 2025. godina, a „Most mira“ dobio drvene grede.“
- Unija općina turskog svijeta, koliko ja raspolažem informacijama, još nije prebacila obećana sredstva. Turci čekaju da se radovi na gradnji mosta nastave, pa će oni etapno sredstva prebacivati nociocu gradnje gradu Doboju. I općina Doboj Istok je spremna u skladu sa svojim mogućnostima finansijski podržati gradnju prijeko potrebno mosta – istakao je načelnik Doboj Istoka Kemal Bratić.
U isto vrijeme, dok započeto gradilište „Mosta mira“ izgleda sablasno s jednim nosivim stubom nasred rijeke, nekoliko kilometara nizvodno prema Doboju, za jedno ljeto, na istoj rijeci, nikao je novi, navodno privatni most, za potrebe kamenoloma.
Primjer Miričine i Porječine
Jedan primjer govori kako se, kada se nešto radi i gradi onako kako bi trebalo da bude, dolazi iz Miričine i Porječine, različitih entiteta. Ovdje je 2019. godine starim, dotrajalim mostom prešao kamion s teškim teretom, srušio most i završio u Spreči. Na molbu mještana s obje strane entitetske linije, ovdje su došli inženjeri Oružanih snaga BiH i za nekoliko mjeseci nikao je novi, široki armirano-betonski most, na dar mještanima iz oba entiteta. Vojnici su pokazali i volju i struku da bez odugovlačenja svojoj državi i njenim mještanima naprave nešto što im život znači, novi most Miričina – Porječina.
