Pešmerge pred vratima Irana: Trumpova opasna igra s borcima koji gledaju smrti u oči

Ukoliko je stvarni cilj ovih masovnih zračnih udara potpuno svrgavanje trenutnog režima u Teheranu, taj zadatak je gotovo nemoguće ostvariti bez kopnene invazije. S obzirom na to da američka administracija želi po svaku cijenu izbjeći slanje vlastitih vojnika na iransko tlo, rješenje se ponovo traži u prokušanim, ali historijski tragičnim saveznicima Washingtona – kurdskim borcima.

Svjetski mediji uveliko izvještavaju o tajnim planovima američke Centralne obavještajne agencije (CIA) da masovno naoruža kurdske snage kako bi se potakao narodni ustanak unutar Irana. Iako Bijela kuća zvanično demantuje ove navode, izvori iz Washingtona potvrđuju da administracija predsjednika Donalda Trumpa vodi izuzetno aktivne pregovore sa iranskim opozicionim grupama i kurdskim liderima u susjednom Iraku. Trump je već obavio direktne telefonske razgovore sa Mustafom Hijrijem, čelnikom Demokratske stranke iranskog Kurdistana (KDPI), ali i sa Bafelom Jalalom Talabanijem, liderom Patriotskog saveza Kurdistana (PUK). Prema informacijama iz PUK-a, američki zahtjev iračkim Kurdima je jasan – traži se otvaranje puta i pružanje logističke podrške iranskim kurdskim grupama koje se trenutno mobilišu u Iraku.

Međutim, situacija na samom terenu daleko je od jednostavne, a kurdski komandanti su izuzetno oprezni. Iako zapadni mediji špekulišu o tome da su kurdske snage već prešle granicu, lideri opozicionih stranaka na sjeveru Iraka to odlučno demantuju. Hussein Yazdanpanah iz Stranke slobode Kurdistana (PAK) kategorično je odbacio te navode, ističući da se nijedan borac nije pomjerio. Njegovo upozorenje jasno oslikava asimetriju moći – Kurdi ne mogu krenuti u ofanzivu ukoliko im američka avijacija ne očisti zračni prostor i ne uništi iranska vojna skladišta. Bez opsežne zračne podrške, napad na brutalni iranski režim isključivo s kalašnjikovima, s kojima Pešmerge trenutno raspolažu, predstavljao bi čist čin samoubistva.

Kada se govori o Pešmergama, govori se o borcima čije ime u doslovnom prevodu znači "oni koji gledaju smrti u oči". Ova legendarna vojna formacija, čiji korijeni sežu u kasni devetnaesti vijek, predstavlja kičmu kurdskog nacionalnog identiteta. Njihova historija ispisana je neizrecivom patnjom, ali i nevjerovatnom vojničkom izdržljivošću. Tokom osamdesetih godina prošlog vijeka, Pešmerge su se transformisale u visokoučinkovitu gerilsku silu boreći se protiv trupa Saddama Husseina. Ta borba je plaćena najstrašnijom cijenom tokom zloglasne kampanje "Anfal" 1988. godine, kada je irački diktator upotrijebio hemijsko oružje u Halabji, ugušivši u iperitu više od pet hiljada kurdskih civila, mahom žena i djece. Uprkos genocidu, Pešmerge su preživjele, a u protekloj deceniji su – uz žene ratnice koje se ravnopravno bore na prvim linijama fronta – iznijele najveći kopneni teret u slamanju terorističkog kalifata Islamske države.

I upravo tu leži najveći i najmračniji paradoks Trumpovog novog plana. Pešmerge posjeduju neupitnu hrabrost, mobilnost i poznavanje terena, ali nose i duboke ožiljke američkih izdaja. Kurdi imaju izuzetno gorko iskustvo upravo sa Donaldom Trumpom, koji ih je već dva puta iskoristio kao "čizmu na terenu", a potom ostavio na cjedilu. Prvi udarac uslijedio je u oktobru 2019. godine kada je Trump iznenada povukao američke trupe sa sjevera Sirije, otvorivši time prostor za brutalnu tursku vojnu ofanzivu. Druga, još svježija izdaja, dogodila se nedavno kada je Washington dopustio snagama novog sirijskog vladara Ahmeda al-Šare da nasilno protjeraju kurdske snage sa sjeveroistoka Sirije, uz stravične civilne žrtve.

Sada, dok Trump poručuje da bi bilo "divno" da Kurdi uđu u Iran, i dok im nudi zračnu podršku, pred Pešmergama i njihovim liderima stoji historijska i egzistencijalna dilema. Trebaju li borci koji "gledaju smrti u oči" još jednom povjerovati Washingtonu i krenuti u rat protiv moćnog Teherana, rizikujući novi masakr svog naroda, ili će poučeni krvavim sirijskim lekcijama ovoga puta odbiti ulogu američkog topovskog mesa na Bliskom istoku?