Skupina starijih stanovnika ušla je kroz drvena vrata Crkve Duha Svetoga u Staroj Havani i okupila se na skromnom obroku: mljevenom mesu, riži, crvenom grahu i krekerima premazanima majonezom. Na kraju ih je čekala šalica jake kubanske kave, piše AP.
“Neka Gospodin s visina blagoslovi obrok koji će naš trbuh s užitkom primiti”, izgovorili su uglas prije ručka. Taj se obred tri puta tjedno ponavlja u blagovaonici smještenoj uz crkvu.
Među gotovo 50 starijih osoba bila je i Carmen Casado, 84-godišnja umirovljena kemijska inženjerka koja redovito dolazi ondje. Njezina mjesečna mirovina iznosi 2000 kubanskih pesosa, što prema neslužbenom tečaju kojim se ljudi svakodnevno koriste vrijedi oko četiri američka dolara. Živi sama, nema djece i ne prima novčane pošiljke od rodbine iz inozemstva.
Kaže da su joj obroci u crkvi nužna dopuna oskudnim namirnicama, poput kruha, riže i graha, koje može besplatno dobiti u državnim trgovinama, takozvanim bodegama.
“Ovo je slamka spasa za nas umirovljenike s malim mirovinama”, rekla je Casado, govoreći vrlo brzo. “Ono što dobivamo samo iz bodega nije dovoljno.” Stariji Kubanci među najteže su pogođenima dubokom gospodarskom krizom na otoku, koja se dramatično pogoršala od početka godine nakon naftnog embarga koji je uveo američki predsjednik Donald Trump.
Većinom je riječ o bivšim državnim zaposlenicima, učiteljima, liječnicima, medicinskim sestrama, tehničarima, domarima i odvjetnicima, čije su mirovine najčešće manje od deset američkih dolara mjesečno. Istodobno se suočavaju sa smanjenjem košarice dobara koja se desetljećima subvencionirala, ali i s usamljenošću koju je dodatno produbilo sve masovnije iseljavanje mladih.
Zemlja koja stari
Bili su mladi kada je Fidel Castro ušao u Havanu. Proživjeli su sve velike događaje na otoku, od invazije u Zaljevu svinja do trenutka kada je američki predsjednik Barack Obama 2016. pružio ruku Raúlu Castru. Danas se njihov revolucionarni duh ponovno nalazi na kušnji. Najnovija kriza prisiljava ih da prodaju cigarete na ulicama, čekaju u redovima za štrucu kruha i traže besplatne obroke koje nude crkve i pojedine državne ustanove.
Nakon ručka Casado je propješačila četiri bloka do kuće kako bi obavila kućanske poslove koje i dalje obavlja bez ičije pomoći. Njezin se dom nalazi na drugom i ujedno najvišem katu zgrade iz 19. stoljeća koja se, poput mnogih u glavnom gradu, raspada.
Rođena 1942. godine, Casado je bila tinejdžerica kada je revolucija koju je predvodio Castro pobijedila. Njezin je život obuhvatio neke od najvažnijih trenutaka kubanske povijesti, od Kubanske raketne krize 1962. do takozvanog Posebnog razdoblja nakon raspada Sovjetskog Saveza. Proživjela je i 1970-e i 1980-e, kada su Sovjeti snažno subvencionirali kubansko gospodarstvo i kada se činilo da tamošnji sustav obećava svjetliju budućnost. “Ovo je naš život; ovdje smo rođeni i odrasli”, rekla je.
Val iseljavanja
I prije nego što se gospodarska kriza dodatno pogoršala te prije velikog vala iseljavanja tijekom posljednjih pet godina, Kuba je već bila među zemljama s najstarijim stanovništvom u Latinskoj Americi. Taj su trend dodatno potaknuli dugi očekivani životni vijek i niska stopa nataliteta.
Prema kubanskom Nacionalnom uredu za statistiku, do kraja 2024. gotovo 26 posto stanovništva bilo je staro 60 godina ili više. To je gotovo dvostruko više od regionalnog prosjeka, koji je iste godine iznosio 14,2 posto, prema Ekonomskoj komisiji za Latinsku Ameriku i Karibe, CEPAL-u.
U posljednjih pet godina Kuba je izgubila gotovo 1,5 milijuna stanovnika, ponajprije zbog migracija. Broj Kubanaca koji žive na otoku, a iznosio je 11,1 milijun, pao je na samo 9,7 milijuna. Posljedice krize i odlaska mladih vide se na svakom koraku. Stariji ljudi sami hodaju ulicama, neki prekapaju po smeću, drugi stoje u dugim redovima za kruh i rižu koje dobivaju putem knjižice za racioniranu opskrbu, sustava osnovnih subvencioniranih namirnica koje država jamči svakom Kubancu.
Domovi za starije
Položaj starijih osoba postao je toliko težak da je vlada nedavno dopustila privatnim poduzetnicima pružanje usluga skrbi za starije osobe i otvaranje domova za starije. Taj potez predstavlja značajan odmak od tradicionalnog kubanskog modela potpune državne kontrole.
Casado ipak tvrdi da je i dalje povlaštena. Mentalno je bistra i nema tjelesnih poteškoća, čak se ne koristi ni štapom, te se u potpunosti brine sama o sebi. Jedini lijek koji uzima jest pola tablete za krvni tlak, koja je, zasad, još dostupna u državnim ljekarnama.
Unatoč siromaštvu i usamljenosti, i dalje vjeruje vladi, a za nevolje zemlje krivi Sjedinjene Američke Države. “Ovdje činimo sve što možemo kako bismo zemlju pokrenuli naprijed”, rekla je. “Ali stvar je u tome da imamo vrlo moćnog neprijatelja, i on je upravo ondje, pred našim vratima.”
