Patriotizam nije pisana riječ, a šutnja je najgori virus · Riječ, dvije...
Boli duša svakog Bosanca i Hercegovca kad ovo pročita, jer vidi samo rezultat, a šta se krije u dubini, niko ne zna, šutnja iz RSBiH je nikad jača.
Prsti jedva sastavljaju slova na tastaturi, ali ne smije se bježati od realnosti, ne smije se stavljati pod tepih ovaj alarm iz nizozemskog Almerea.
Teško je zamisliti kako se osjećaju djevojčice, tinejdžerke, srednjoškolke, studentice koje su nosile dres BiH u toj utakmici, nosile dres da bi prikrile nečije javašluke za koje javnost ne zna.
Razne špekulacije nagađanja, komentari, ma ništa od toga nema. Šute oni koji trebaju, oni koji vode reprezentaciju.
Sve što znamo je podatak da se većina djevojaka ne odaziva pozivima. A zašto? Gospodo nećemo se igrati gluhih telefona, za sve mora postojati odgovor. U pitanju je reprezentacija, nije vaš privatni klub, javnost mora znati odgovore.
Ako se vama patriotizam zasniva na pisanoj riječi i organizaciji utakmice, onda smo pali na tom ispitu.
Gospodo iz RSBiH, Vi koji ste ove tegobne nedjelje u vatru gurnuli djevojčice protiv rukometne sile.
Vi, koji niste u stanju organizovati nijednu press konferenciju vezanu za stanje u ženskoj rukometnoj reprezentaciji, Vi koji se kitite daškom patriotizma, kunete u ovu državu, Vi nam trebate dati odgovore.
Ne trebaju odgovori ni autoru ovog teksta, ni nekim novinarima, trenerima, sportskim radnicima, odgovore treba da dobiju Bosanci i Hercegovci, koji su neutješno gledali u semafor u Almereu i pitali šta se dešava?
Ne smijete više da šutite zbog ovih djevojčica koje ste gurnuli bez opreme u najveće arene.
Prestanite izigravati patriote na tribinama, društvenim mrežama, počnite raditi na terenu. Zašto se djevojke ne odazivaju? Koji je problem, ako ga ima? Selektor? Direktor? Uprava? Klubovi?
Nije ovaj rezultat pao samo s neba, on je plod jednog nemara, javašluka, busanja u prsa zastavama i riječima patriotizma ne bi li se koja emocija probudila kod Bosanaca i Hercegovaca i prikrio amaterizam u sportskom radu.
Obradovali smo se kada smo nakon 12 godina dobili žensku rukometnu reprezentaciju aktivnu, a sada pet godina nakon toga knedla u grlu i većina pomisli "A, možda bolje da nismo?", je li vam to bio cilj?
Svi će oprostiti i dati podršku djevojčicama. Niko neće kriviti te mlade heroine koje su krenule u rat sa drugom galaksijom u Almereu.
Ali, gospodo iz RSBiH, vama će teško oprostiti svaki naredni nerad. Neće vam oprostiti ni crvenilo u obrazu onih hrabrih djevojčica iz Nizozemske. Ili radite, ili sve napustite.
Svjesni morate biti da je ova zemlja umorna od šupljeg patriotizma, ova zemlja je željna pobjeda, rezultata.
Vjerujem da biste svi vi sutra htjeli doček kao fudbalerima ispred Vječne vatre, da vas i djevojke dočekaju hiljade Bosanaca i Hercegovaca. E, to se gospodo zove patriotizam.
Počnite radite, uozbiljite se ili po onoj narodnoj "niko nije vesla sisao", pa da ne vidimo da ima problema.
Za početak gdje koči? S tim odgovorom ćete napraviti ogroman korak prema naprijed.
Uradite to, zbog onih 12 djevojčica u Almereu! Hvala im! Nije jednostavno podmetnuti svoja slaba, mala leđa da bi se zaštitile igrice i javašluci unutar reprezentacije i RSBiH.
Šutnja je virus, čekanje zavaravanje, zato počnite raditi.
Za početak, nemate težak zadatak, nego dati odgovor na dva pitanja. Zašto je došlo do nizozemskog debakla i zašto se djevojke ne odazivaju pozivima za reprezentaciju?
