Panenka nije bila kraj Dijazovih muka: Tek poslije finala uslijedilo je pravo poniženje

Brahim Dijaz (Brahim Diaz) proživio je vjerovatno najtežu noć u karijeri. Finale Afričkog kupa nacija između Senegala i Maroka pretvorilo se u ličnu noćnu moru ovog fudbalera, koji je od potencijalnog heroja postao apsolutni tragičar večeri.

U samoj završnici regularnog dijela, u devetoj minuti sudijske nadoknade, Maroko je nakon VAR provjere dobio izuzetno kontroverzan penal. Uslijedio je haos – selektor Senegala povukao je ekipu s terena, utakmica je bila na ivici prekida, a tek nakon intervencije kapitena Sadija Manea (Sadio Mané) 

Senegalci su se vratili na travnjak. U takvoj atmosferi Brahim Dijaz je uzeo loptu, pokušao panenkom riješiti finale i  doživio potpuni debakl. 

Eduar Mendi (Edouard Mendy) ostao je miran i uhvatio loptu, a Senegal je u produžecima golom Pape Geja (Pape Gueye) stigao do trofeja.

Ipak, najteži trenutak za Dijaza tek je slijedio. Nakon utakmice, vidno slomljen i sa suzama u očima, krenuo je po nagradu za najboljeg strijelca turnira.

Umjesto aplauza, dočekali su ga brutalni zvižduci s tribina. Ne od protivničkih navijača, već od vlastitog naroda. Panenka, promašaj, poraz u finalu i javno poniženje pred cijelom Afrikom značili su noć koju će Brahim Dijaz pokušati izbrisati iz sjećanja, iako je jasno da će ga pratiti još jako dugo.