Ostale su samo sitnice: Saša Obradović se vraća u Crvenu zvezdu!
Nakon što je Crvena zvezda zvanično objavila da se rastaje sa dosadašnjim trenerom Ioannisom Sfairopoulosom, u domaćim košarkaškim krugovima ponovo se čuje ime Saše Obradovića kao jednog od glavnih kandidata za povratak na klupu kluba iz Malog Kalemegdana.
Obradović je već bio trener Zvezde u sezoni 2020/21, ali je saradnja prekinuta relativno brzo, nakon lošeg početka u Evroligi (rezultat 5-11), što nije ispunilo visoka očekivanja navijača i kluba.
U poslednjih par mjeseci, nakon što je napustio Monaco, otvoreno je govorio o mogućnosti povratka u Zvezdu. U emisijama i intervjuima izjavio je da je to uvijek opcija „na stolu“, ali da ništa nije konkretno dogovoreno dok ne dođe do zvanične ponude.
Njegova izjava da je potrebno „stvoriti dobru hemiju“ u ekipi, posebno kada se gradnja tima tek očekuje, često se tumači kao kritika sadašnje situacije u klubu - odnosno kao aluzija da Zvezda nema stabilan sastav igrača i trenera koji mogu odmah da funkcionišu.
S jedne strane, navijači kluba pamte mu gest iz januara 2023. kada je, pod pritiskom atmosfere, na utakmici protiv Zvezde u Beogradu zakoračio na teren i poljubio grb kluba, simbolično, gest koji je pokazao da mu klub i osećanja navijača nisu strana.
Ipak, problem nije samo emotivna veza. Kritike su se javljale i zbog nekih loših rezultata u Monacu, pa i zbog pristupa u određenim utakmicama koje je Obradović označio kao ispod očekivanog nivoa borbenosti i discipline.
Sada, klub se nalazi u situaciji gdje treba da izabere između stabilnosti i nostalgije, ostaje pitanje da li će se Zvezda opredijeliti za trenera koji poznaje klupsku istoriju, ima iskustvo, ali je na neki način i osjetio gorčinu, ili će izabrati novu dinamiku, možda sa nekim ko nije bio na trenerskoj sceni kluba?
Ko je Saša Obradović?
Obradović je rođen 29. januara 1969. u Beogradu. Počeo je da igra u Crvenoj zvezdi 1987. godine. Tokom igračke karijere nastupao je i za Limoges (Francuska), Albu Berlin (Nemačka), Virtus Romu (Italija), Budućnost (Crna Gora) i Keln (Nemačka).
S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je brojne medalje: evropska zlata, svetsko zlato i olimpijsko srebro. Bio je dio Zvezde koja je 1992/93 i 1993/94 osvojila domaće titule.
Poslije završetka igračke karijere, postao je trener i vodio je zaista velike klubove i timove u inostranstvu, a među njima su Keln, Kijev, Turow, Donjeck, Alba Berlin, Lokomotiv Kuban i Monako.
U Monaku je stekao solidnu reputaciju, njegovi timovi su često igrali agresivno, sa ambicijom da se takmiče na najvišem nivou Evrolige; no, nekada su i rezultati izostajali, pa je bilo momenata frustracije, kako kod njega, tako i u javnosti.
Jedan od izazova za Obradovića, ukoliko dođe do novog mandata u Zvezdi, biće sastav ekipe koji nije on birao, te koliko su igrači spremni da prihvate njegov stil, koliko će klub podržati ga u narednom periodu, i koliko će uslovi rada biti stabilni, finansijski i organizaciono.
Također, pritisak navijača i velikog kluba jeste nešto što dobro poznaje kako kao igrač, tako i kao trener. Ipak, kako on sam kaže, emocije ne mogu biti jedini oslonac već su rezultat, kontinuitet i stručni rad ključni.
Svakako najveća prednost koju ima je duboka povezanost sa klubom: rođen je u Beogradu, prve značajne igračke uspjehe ostvario u Zvezdi, i ima neposredno iskustvo kako sa domaćim takmičenjima, tako i sa Evroligom i evropskim sredinama. To mu daje kredibilitet među navijačima, ali i razumijevanje pritiska.