U duhu te neprekidne borbe, generalni sekretar Ujedinjenih nacija António Guterres uputio je snažnu poruku globalnoj javnosti. Osvrćući se na svoju deceniju na čelu UN-a, Guterres je istakao da je svjedočio brojnim globalnim krizama, ali i rješenjima kojima je zajednički imenitelj uvijek bio isti – žene.
Osam koraka za suštinsku ravnopravnost žena
Širom svijeta danas se obilježava 8. mart, Međunarodni dan žena, praznik posvećen neprestanoj borbi za ekonomsku, političku i društvenu ravnopravnost. Ovaj datum predstavlja trajnu opomenu i sjećanje na hrabrost američkih radnica koje su 1909. godine u Chicagu, a potom i kroz historijski marš 15.000 žena u New Yorku, odlučno digle glas tražeći kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa
Upozoravajući da je rodna neravnopravnost najveći izazov današnjice u oblasti ljudskih prava, Guterres je predstavio akcioni plan od osam konkretnih koraka za unapređenje položaja žena i postizanje stvarnih rezultata:
- Premostiti nesrazmjer u moći: Rodna ravnopravnost je pitanje moći, a institucije u kojima dominiraju muškarci i dalje oblikuju naš svijet. Rastući talas autoritarizma poništava teško stečena prava, od pravednih radnih praksi do reproduktivnih sloboda. Sa ravnopravnom podjelom moći, proširuju se slobode za cijelo društvo.
- Paritet učiniti prioritetom: Žene su ozbiljno nedovoljno zastupljene u vlastima i upravljačkim strukturama. UN je rodni paritet utvrdio kao prioritet, počevši od najvišeg rukovodstva, proširujući potragu za kvalifikovanim kandidatima umjesto spuštanja standarda. Rezultat je snažnija institucija i inkluzivnije donošenje odluka.
- Ulagati u investicije s najvećim povratom: Svaki dolar uložen u obrazovanje djevojčica donosi gotovo trostruku dobit, dok ulaganja u zdravlje majki generišu više od osmostruke koristi. Politike podrške porodicama jačaju zajednice, a prevazilaženje rodnih nesrazmjera može povećati nacionalni dohodak i do 20 posto.
- Osigurati mjesto za stolom u mirovnim pregovorima: Mirovni sporazumi su dugotrajniji kada žene učestvuju u pregovorima. Ipak, u sukobima poput onih u Gazi, Ukrajini i Sudanu, žene su mahom isključene iz procesa, iako nose najveći teret rata. Inkluzija je prečica ka stabilizaciji.
- Okončati pravnu diskriminaciju: Širom svijeta žene imaju tek 64 posto zakonskih prava koja uživaju muškarci, a često se suočavaju s preprekama u pristupu pravdi, imovini ili pravu na razvod. Države se moraju obavezati na ukidanje diskriminatornih zakona i dosljednu primjenu prava u praksi.
- Nulta tolerancija na rodno zasnovano nasilje: Nasilje nad ženama je globalna kriza održavana šutnjom. Svaka žena ima pravo živjeti bez straha. Ovom problemu, koji uključuje i seksualnu eksploataciju, društvo se mora suprotstaviti uz nultu toleranciju, punu odgovornost i nepokolebljivu podršku preživjelim žrtvama.
- Ukloniti pristrasnost iz digitalnog koda: S obzirom na to da je tek svaka četvrta osoba u tehnološkom sektoru žena, pristrasnost se sistemski ugrađuje u digitalni svijet, dok mizoginija na internetu eksplodira. Tehnološke kompanije i vlade moraju izgraditi sigurne digitalne prostore i ukloniti prepreke za djevojčice u nauci.
- Uvrstiti rodnu perspektivu u klimatske planove: U klimatskim i prehrambenim krizama žene su izložene najvećim opasnostima, ali su istovremeno i predvodnice zelenih rješenja na terenu. Održiva planeta zahtijeva rodno osjetljive klimatske politike i jednak pristup zelenim poslovima.
Guterres je na kraju zaključio da će lideri, ukoliko ozbiljno pristupe rodnoj ravnopravnosti i odmah se obavežu na ovih osam koraka, nepovratno promijeniti svijet na bolje – ne samo za žene i djevojčice, već za cjelokupno čovječanstvo.