Sve je počelo u završnici prvog poluvremena utakmice između Engleske i Norveške.
Prije izjednačujućeg pogotka Judea Bellinghama činilo se da je lopta nakon ispucavanja norveškog golmana pogodila jedan od kablova pauk-kamere iznad terena, promijenila smjer i tako omogućila Englezima napad iz kojeg su stigli do gola.
Bellingham je kasnije postigao još jedan pogodak u produžecima, a Engleska slavila sa 2:1 i izborila plasman u polufinale Svjetskog prvenstva.
Najveću polemiku izazvala je činjenica da je FIFA saopćila kako senzor u lopti nije registrovao nikakav kontakt s kablom.
To je posebno izazvalo reakcije među navijačima Hrvatske, koji još pamte utakmicu protiv Portugala.
Tada je upravo isti sistem registrovao minimalan dodir lopte s kosom Igora Matanovića, zbog čega je Hrvatskoj poništen pogodak za 2:2 u samoj završnici susreta.
Mnogi su se zato zapitali kako je moguće da tehnologija registruje gotovo neprimjetan kontakt s vlasima kose, ali ne i udarac u čvrsti čelični kabel.
Odgovor bi, prema pisanju španske Marce, mogao ležati u načinu rada kompletnog sistema.
Kako navodi ovaj list, senzor u lopti funkcioniše potpuno autonomno i registruje udarce, vibracije i rotaciju čak 500 puta u sekundi.
Svaki kontakt s nogom, glavom ili drugim objektom stvara karakterističan signal koji senzor bilježi bez potrebe za bilo kakvom vanjskom intervencijom.
Međutim, to je tek prvi dio procesa. Nakon registracije kontakta, prikupljeni podaci moraju putem radio-signala biti poslani mreži antena raspoređenih oko stadiona, koje informacije zatim prosljeđuju VAR sistemu.
Prema objašnjenju Marce, upravo je u toj fazi mogao nastati problem.
Pauk-kamera, njeni kablovi, metalne vodilice, remenice i motori nalaze se visoko iznad terena i predstavljaju velike metalne konstrukcije.
Takvi objekti mogu izazvati smetnje u ultraširokopojasnom radio-sistemu kojim lopta komunicira s antenama.
Španski list navodi da nije prvi put da velike metalne konstrukcije stvore takozvanu "zonu sjene", odnosno područje u kojem je prijenos signala oslabljen ili potpuno prekinut.
Zbog toga je nastala teorija koja trenutno ima najviše pristalica među stručnjacima.
"Lopta je možda registrovala udarac u kabel, ali paket podataka koji je sadržavao tu informaciju mogao je biti izgubljen tokom prijenosa zbog slabije pokrivenosti signalom ili smetnji koje stvara konstrukcija kamere", piše Marca.
Drugim riječima, senzor je mogao zabilježiti kontakt, ali informacija nikada nije stigla do VAR sistema.
Postoji i mogućnost da se lopta u tom trenutku nalazila izvan optimalne zone pokrivanja sistema kamera i antena, što bi dodatno objasnilo zbog čega kontakt nije evidentiran.
Za sada nijedna od ovih teorija nije zvanično potvrđena.
FIFA se i dalje drži ranijeg stava da senzor nije registrovao dodir lopte s kablom, dok rasprava o jednoj od najvećih kontroverzi ovog Svjetskog prvenstva i dalje traje.
