Nova studija: Zemljina atmosfera "curi" na Mjesec

Kako se navodi, iznenađujuće obilje isparljivih elemenata otkriveno je u lunarnom regolitu otkako su astronauti Apola donijeli uzorke.

U pitanju je fina, kamenita prašina koja pokriva površinu Mjeseca.

Solarni vjetar je mogući izvor isparljivih elemenata, ali to samo po sebi ne može objasniti ove nivoe, posebno azota, navodi portal.

Sićušni meteoriti koji udaraju u Mjesec takođe bi mogli mijenjati površinu Mjeseca.

Zemljina atmosfera je predložena kao potencijalni izvor, ali se pretpostavljalo da bi to bilo moguće samo prije nego što se razvilo magnetno polje naše planete.

Kada bi se to dogodilo, polje bi zarobilo većinu atmosferskih čestica.

Nova studija, koju su sproveli astrofizičari sa Univerziteta u Ročesteru, istražila je tu pretpostavku.

Tim je simulirao dva scenarija kako bi vidio koji najbolje odgovara podacima.

Jedan je model takozvane "rane Zemlje" bez magnetnog polja i sa jačim solarnim vjetrom, a drugi model "moderne Zemlje" sa jakim magnetnim poljem i slabijim solarnim vjetrom.

Scenario moderne Zemlje bolje je odgovarao opisu, što je, kako navodi portal, predstavljalo iznenađenje.

Solarni vjetar izbacuje naelektrisane čestice iz atmosfere, šaljući ih da se kreću duž linija magnetnog polja planete.

Zemljina magnetosfera nije, kao što ime sugeriše, savršena sfera.

Umjesto toga, oblikovana je više kao rep komete zahvaljujući stalnom pritisku solarnog vjetra.

A kada Mjesec prođe kroz taj rep, čestice se talože na površini Mjeseca.

Prethodne studije sugerisale su da bi sličan mehanizam mogao biti dostavljanje kiseonika na Mjesec, stvaranje vode, pa čak i rđe.

Nova studija sugeriše da ovaj proces traje milijardama godina, dajući ovim isparljivim česticama dovoljno vremena da se nakupe u lunarnom regolitu.

Imajući u vidu da se Zemljina atmosfera drastično promijenila u tom periodu, na površini Mjeseca mogla bi se sačuvati vredna vremenska kapsula istorijskih podataka.