Njemačka ukida važnu olakšicu, na udaru i oni koji već žive tamo
Njemačka ukida olakšicu koja je mnogima bila nada u lakše dobijanje državljanstva. Nova vlada demokršćanskog kancelara Friedricha Merza od prvog dana nakon stupanja na vlast u maju je drastično ograničavanje nereguliranih migracija proglasila jednim od glavnih prioriteta, piše Deutsche Welle.
Ministar unutrašnjih poslova Alexander Dobrind preuzeo je i na nivou Europske unije ulogu inicijatora i brže implementacija strožih zakona koji bi omogućili brža protjerivanja onih koji nemaju pravo na zaštitu.
No na udaru su se našli ne samo mogući budući useljenici nego i stranci koji već žive u Njemačkoj. Nova demokršćansko-socijaldemokratska vlada je u svoj koalicijski sporazum uvrstila i ukidanje ubrzanog procesa stjecanja njemačkog državljanstva koje je bivša vlada socijaldemokrata, zelenih i liberala donijela svega godinu dana prije.
Tim se zakonom hrlilo omogućiti da se zahtjev za upisom u knjigu njemačkih državljana sada može podnijeti i već nakon pet godina regularnog boravka, a ne nakon osam što je do tada (a vjerovatno će tako biti i u budućnosti) vrijedilo.
Tadašnja vlada Olafa Scholza je vjerovala da će olakšanom naturalizacijom privući toliko potrebne strane stručnjake. Stjecanje državljanstva je olakšano i pripadnici prve generacije tzv. gastarbajtera koji do sada nisu mogli dobiti njemački pasoš zbog nedostatnog poznavanja njemačkog jezika.
Prema mišljenju saveznog ministra unutarnjih poslova Alexandera Dobrindta, „turbo-naturalizacija”, predstavlja pogrešan put. Prema njemu, njemački pasoš mora stajati na kraju, a ne na početku integracijskog procesa.
Kakve su reakcije na planirano ukidanje?
Mišljenja su podijeljena. Predsjednik Savjetodavnog vijeća za integraciju i migraciju Winfried Kluth smatra ovaj korak razumnim jer se time ispravlja dojam da se njemačko državljanstvo može previše lako steći.
S druge strane, istraživač migracija Herbert Brücker s Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja upozorava da bi povlačenje mjere moglo smanjiti poticaj visoko kvalificiranima da dođu u Njemačku.
Kako bi se moglo podnijeti zahtjev za ubrzano državljanstvo nakon tri godine, kandidati moraju dokazati posebna postignuća u integraciji –primjerice u školi, na poslu ili kroz volonterski angažman. Također, moraju sami moći finansirati životne troškove sebe i porodice te dokazati viši nivo poznavanja njemačkog jezika.
Za državljanstvo nakon pet godina zahtjevi su nešto blaži, primjerice po pitanju jezika, no i dalje se mora moći samostalno pokrivati životne troškove.
Koliko se ljudi brže naturaliziralo?
Pouzdani ukupni podaci za Njemačku još nisu poznati. Prema istraživanjima raznih medija u saveznim pokrajinama i većim gradovima, brojke su vrlo niske.
Iako je prošle godine zabilježen rekordni broj dodjela državljanstva, neke su pokrajine prijavile samo jednocifreni broj „turbo-naturalizacija”, druge dvocifreni, a jedino je Berlin zabilježio trocifreni broj. Ukupno gledano, udio posebno brzih naturalizacija vjerovatno je bio manji od jednog posto.
No mediji su u posljednje vrijeme pisali i o zloupotrebama dokaza o poznavanju njemačkog jezika. Problem je prema mnogima i taj što zahtjev više nije nužno podnijeti osoobno nego se čitav ovaj proces može obaviti i online.
O čemu je riječ u reformi EU sistema azila?
Drugi veliki projekt u procesu ograničavanja migracija je reforma Zajedničkog europskog sustava azila (GEAS). Ova reforma predviđa ujednačene postupke na vanjskim granicama EU-a – ciljem da se migrante po potrebi može izravno odande deportirati.
Također, predviđa se mogućnost vraćanja tražitelja azila u takozvane sigurne treće zemlje, gdje bi se njihovi zahtjevi zatim rješavali.
Osim toga, trebao bi se promijeniti i dosadašnji takozvani Dublinski postupak, koji određuje koja je država članica odgovorna za obradu zahtjeva za azil. Mnogi kritiziraju da je dosadašnji sistem neučinkovit. Države članice imaju rok do juna 2026. za provedbu reforme.
Kako izgleda provedba u Njemačkoj?
Njemačka vlada je početkom septembra pokrenula proces prenošenja EU reforme azila u njemačko zakonodavstvo. Vlada je odobrila nacrt zakona koji je izradio ministar unutrašnjih poslova Dobrindt, o kojem se sada treba odlučiti.
Dobrindt, međutim, stalno naglašava da ne želi na tome stati nego da želi „pooštriti i ojačati” reformu. O tome je prošle subote u Münchenu na drugom izvanrednom samitu u samo nekoliko mjeseci razgovarao s nekoliko svojih kolega ministara iz Europske unije.
Jedna od glavnih tema je takozvani „povezni element”: on predviđa da migranti moraju imati neku vezu s trećom zemljom u koju bi trebali biti vraćeni ili u kojoj bi im se vodio azilni postupak. CDU, CSU i SPD žele, prema koalicijskom sporazumu, ukinuti taj uvjet. Za to se zalažu i druge države članice EU-a.
Šta kažu kritičari?
Organizacije za zaštitu izbjeglica te za ljudska i dječja prava upozoravaju da bi ubuduće mnogi izbjeglice mogli završiti u svojevrsnim zatvorenim centrima, što bi predstavljalo oblik pritvaranja.
Takav oblik „de facto” zatvora mogao bi obuhvatiti i obitelji s djecom, upozoravaju organizacije poput Pro Asyl, Amnesty International i Njemačkog dječjeg fonda. Nacrt zakona predviđa mogućnost ograničenja slobode kretanja, pa i pritvaranja.
Kakvo je stanje na europskom nivou?
Europska komisija već je u maju predložila da povezanost tražitelja azila s trećim zemljama više ne bude obvezna. Prema tom prijedlogu, već bi sam prolazak kroz neku „sigurnu treću zemlju” mogao biti dovoljan. Uz to, sporazumi o migracijama s drugim državama mogli bi omogućiti deportaciju u zemlje s kojima je potpisan ugovor, pod uvjetom da je zajamčeno razmatranje zahtjeva za azil.
O tim izmjenama još se moraju izjasniti Europski parlament i Vijeće Europske unije. Isto vrijedi i za novi Zajednički europski sustav povratka, koji je Komisija u ožujku predložila radi učinkovitijih i bržih deportacija.