Nešto čudno događa se u Hormuzu: 171 tanker naglo promijenio kurs, sateliti otkrili gdje idu
Sukob na Bliskom istoku ulazi u 47. dan od početka američko-izraelskih napada na Iran, a unatoč povremenim najavama o uspješnim pregovorima i mogućem smirivanju sukoba, situacija ostaje izrazito nestabilna. , jedna od najvažnijih svjetskih pomorskih ruta za transport nafte, i dalje nije u potpunosti otvoren za normalan promet. Iako su najavljeni privremeni prekidi vatre i diplomatski pokušaji rješavanja krize, promet kroz tjesnac ostaje ograničen, uz kontinuiranu kontrolu Irana nad tim strateškim prolazom.
Jedan od uočljivih fenomena u posljednjim danima jest nagli porast broja tankera koji se kreću prema Sjedinjenim Američkim Državama. Kako piše analitička tvrtka Windward, čak 171 tanker trenutno je na putu prema SAD-u, dok je uobičajeni mjesečni prosjek oko 110. Radi se o, kako navode analitičari, svojevrsnoj “armadi tankera” koja dolazi po američku naftu kako bi se nadoknadili globalni manjkovi energije. Istovremeno, američki izvoz nafte raste, procjenjuje se da će doseći oko 5,2 milijuna barela dnevno, što je značajan porast u odnosu na prethodne mjesece.
Ključni uzrok ovih poremećaja leži u zatvaranju Hormuškog tjesnaca od strane Irana kao odgovora na vojne napade SAD-a i Izraela. Taj prolaz, kroz koji je prije sukoba prolazilo oko 20% svjetske nafte, danas je gotovo potpuno blokiran ili pod strogom kontrolom . Zbog sigurnosnih prijetnji i miniranja morskih ruta, promet je drastično smanjen, a mnogi brodovi uopće ne pokušavaju prolazak. Unatoč najavama o primirju, stvarna situacija pokazuje da je promet i dalje ograničen. Kako ističu stručnjaci, čak i tijekom formalnih prekida vatre, brodarske kompanije izbjegavaju to područje zbog visokog rizika.
Posljedice ovakvog razvoja događaja odmah su vidljive na tržištu energenata. Cijene nafte bilježe značajan rast, pri čemu je američka referentna nafta (WTI) dosegla gotovo 100 dolara po barelu. Međutim, osim objektivnih poremećaja u opskrbi, važnu ulogu igra i percepcija nesigurnosti. Kako ističe Anabelle Govee, “cijene nafte ne određuju ponuda i potražnja, već strah”, čime se naglašava psihološka dimenzija tržišta u uvjetima geopolitičkih kriza. U takvom kontekstu Sjedinjene Američke Države sve više preuzimaju ulogu ključnog opskrbljivača svjetskog tržišta energijom. Američke rafinerije, osobito na obali Meksičkog zaljeva, rade gotovo punim kapacitetom, što omogućuje značajno povećanje izvoza.
Posljedice ovakvog razvoja događaja odmah su vidljive na tržištu energenata. Cijene nafte bilježe značajan rast, pri čemu je američka referentna nafta (WTI) dosegla gotovo 100 dolara po barelu. Međutim, osim objektivnih poremećaja u opskrbi, važnu ulogu igra i percepcija nesigurnosti. Kako ističe Anabelle Govee, “cijene nafte ne određuju ponuda i potražnja, već strah”, čime se naglašava psihološka dimenzija tržišta u uvjetima geopolitičkih kriza. U takvom kontekstu Sjedinjene Američke Države sve više preuzimaju ulogu ključnog opskrbljivača svjetskog tržišta energijom. Američke rafinerije, osobito na obali Meksičkog zaljeva, rade gotovo punim kapacitetom, što omogućuje značajno povećanje izvoza.
Kako piše američki senator Charles Schwertner na svom Facebooku, "Tankeri preplavljuju „Američki zaljev“, ukrcavajući sirovu naftu iz Teksasa i rafinirane proizvode koji su namijenjeni Europi i Aziji. Izvoz američke sirove nafte iz Meksičkog zaljeva sada je na putu da u svibnju dosegne rekordnih 5 milijuna barela dnevno. Od početka, Trump je igrao „4D šah“ uklanjajući neprijateljsku kontrolu nad Venezuelom, suprotstavljajući se Kini u Panamskom kanalu i promičući energetske politike koje su stvorile goleme proizvodne kapacitete. Sada se čini da je ono što je Iran smatrao svojom „zlatnom kartom utjecaja“ pretvorio u stratešku zamku koja ubrzava izolaciju režima." stoji u objavi.
Američki predsjednik Donald Trump već je i prije najavljivao ovu situaciju, te ju nazivao dokazom američke energetske dominacije, ističući da “strani kupci glasaju svojim brodovima” te da američka energija predstavlja stabilnost i neovisnost o Bliskom istoku. Sličan narativ dolazi i iz političkih krugova u SAD-u, gdje se aktualna situacija tumači kao strateška pobjeda koja smanjuje utjecaj Irana i jača geopolitičku poziciju Amerike, osobito u kontekstu globalne energetske sigurnosti.
